Čovjeka se dočekuje prema kaputu a ispraća prema karakteru…
Zapisano je da je poznati grčki filozof, predstavnik kiničke škole, Diogen iz Sinope (400-323. pne), usred bijela dana išao sa zapaljenim fenjerom u ruci. Kada su ga pitali šta radi, odgovorio je: "Tražim čovjeka", aludirajući na sve veću pokvarenost društva.
Možda bi i danas među "ljudima" bilo vrijedno potražiti Čovjeka, izdvojiti iz mase prošlih i sadašnjih ljudi one koji su vrijedni spomena i nasljedovanja.
Možda je i blogosvijet upaljena lampa koja pokušava pronaći čovjeka, otkriti zatrpano obiljem zaborava i oteti bezličnosti uvijek vrijedne vrijednosti.
Vrijedi potražiti čovjeka, i u sebi i oko sebe. Vrijedi truda upaliti lampu, makar se čini da je dan, i bezumno pokucati na dom istine i bez srama reći: "Tražim čovjeka!"
U moru licemjernih i dvoličnih, onih koji žive jedan život nedjeljom, a druge živote radnim danima vrijedi potražiti i živjeti Čovjeka.
Pretijesna aureola
Čovjek uđe u liječnikovu ordinaciju i rekne: "Doktore, imam strašnu glavobolju koja me nikada ne napušta. Imate li kakav lijek protiv nje?"
"Imam," odgovori liječnik, "ali najprije moram ustanoviti neke stvari. Recite mi, pijete li alkohol?"
"Alkohol?" reče čovjek ogorčeno, "nikada nisam dotaknuo tu ružnu stvar."
"Pušite li?"
"Ja mislim da je pušenje odvratno. Nikad u svom životu nisam dodirnuo duhan."
"Malo mi je neugodno da vas upitam, ali... znate kako se neki muškarci ponašaju... skitate li se noću?"
"Naravno da ne. Za koga me vi smatrate? Ja sam svake noći u krevetu najkasnije u deset sati."
"Recite mi," nastavi liječnik, "ta bol u glavi o kojoj govorite, je li oštra, bol koja probada?"
"Da", odgovori čovjek. "To je to – oštra bol koja probada."
"Vrlo jednostavno, dragi moj! Vaš je problem što je vaša aureola pretijesna. Trebate je malo popustiti."