Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teenagerfrommars

Marketing

Istresanje duše i kako mi je zlo od škole

...ma nije da ja sad nešto iz dna duše mrzim školu, nego....I still can't believe it.... škola!!! preksutra!!! a sutra moram u dom!!!! Tako da je ovo moj zadnji post prije početka nove školske godine...sljedeći post očekujte u PETAK.

Sad ću u treći razred....i što reći kad se osvrnem na zadnje dvije godine??? Bilo je tu svega-i uspona i padova, i suza i smjeha....proširila svoje vidike, upoznala sam hrpu novih ljudi....iako se družimo tek 2 godine, imam dojam kao da se znamo oduvijek....no ipak se ne poznajemo dovoljno dobro..ne možeš ti upoznat dobro nekoga dobro u dvije godine..to je jako malo u odnosu na cijeli život...recimo, ja Teichi poznajem cijeli svoj život...i još ne znam sve o njoj...znam možda 97% ...onih 3% ni ne mogu znati,jer onaj najbitniji aspekt neke osobe-MISLI- ne možemo čitati....

I onda kad mi netko iz osnovne kaže da sam se promjenila, kažem-OK, ipak me ta osoba zna dosta dugo....ali kad mi netko iz srednje kaže da sam se promjenila-e na to se mogu samo nasmijati. Što ljudi koje sam upoznala u zadnje dvije godine znaju o meni?

Ti ljudi ni ne znaju kakva sam zapravo. Baš sam o tome pričala sa Tinom neki dan. Mislim da mnogi iz razreda o meni imaju sliku na temelju "halo efekta", tj na osnovi prvih dojmova. Iskreno, u prvom i drugom razredu sam imala krizu. Patila sam od depresije. Ne,ja nisam bila jedna od onih ufuranih mulaca koji obuku crnu odjeću, žive u nekom "nitko me ne razumije" filmu i izigravaju buntovnike bez razloga, a zapravo ni ne znaju koliko su sretni u životu. Kao prvo, nisam uopće nosila crnu odjeću. Nisam bila buntovna, zapravo bila sam dosta mirna. Trpala sam sve u sebe.

Sve je to proizašlo iz moje obitelji....moja obitelj nikad nije bila savršena, no prošli smo svašta....nije bitno kakve je probleme moja obitelj imala, no vjerujte, nisu bili bezazleni.... u jednom razdoblju sam čak mislila da će mi se i starci rastati... uz sve to, nikad nisu imali vremena za mene....Moji bi starci radili do 5 i dolazili bi umorni doma, posve bezvoljni za ikakvav razgovor ili nešto drugo.

Nisam voljela ni svoju osnovnu školu. Osjećala sam se kao da ne pripadam tamo, kao totalni autsajder....i to je bila istina... stara mi je znala reći "ti si uvijek bila iznad te većine po inteligenciji i pameti" ali to mi je bila slaba utjeha.... moja škola, moje selo je jedna blago primitivna sredina... Svi znaju sve, imaju neke svoje norme u koje se moraš utrpat, a ako i malo odudaraš od toga-gotovo.
U razredu nas nikad nije bilo više od 10. No i tada je bila podjela na grupe...viša i niža klasa...


Neki dan mi je Andrija rekao "Hvala bogu, ti si se maknula od tih primitivaca". I ima posve pravo. Ja u svome mjestu više ne volim izlaziti toliko van kao prije...a i jako ti je mjesto za izlazak jedan disko i jedan kafić....

E,da,napomenula sam da je u mom mjestu biti drolja normalna stvar. Baš sam o tome pričala sa frendicama iz srednje...one poznaju par cura iz mog kraja i zaključile su:"Njima je normalna stvar biti sa petoricom njih u jednoj večeri." . Na žalost, to je i istina. Vjerujte, čula sam i za oklade "tko će ih imati više u jednoj večeri" .... bolesno.

A sadašnja škola? Volim ju više nego osnovnu. Iako su me i u srednjoj neke osobe povrijedile(i to ne jedanput), pamtit ću je po divnim ljudima koje sam upoznala, koji su mi u najtežim trenutcima bili potpora, koji su kad sam bila u depresiji odmah skužili da nešto nije u redu, dok sam za one u osnovnoj bila samo "čudakinja". Od ljudi iz osnovne sam bliska jedino sa TEICHI. ONA JE BILA UVIJEK UZ MENE.

Nije da ne volim svoje rodno mjesto, no moje ambicije za budućnost su-živjeti što dalje od njega, po mogućnosti u gradu. Znam, jednog dana kad budem odrasla ću se vraćati u njega, da se odmorim od gradske buke i svega, ali tu definitivno ne želim živjeti. Ne želim jednog dana, ako budem imala djecu, odgajati ih u tako jadnoj sredini....

ZA KRAJ, IZVINJAVAM SE NA OVAKO DUGAČKOM POSTU,ALI NEĆE ME BITI DO PETKA PA MORAM NADOKNADIT.... evo i jedan video....AVRIL LAVIGNE-I'M WITH YOU.

PUNO HVALA ONIMA KOJI SU UZ MENE KAD SAM I NA VRHU I NA DNU!!!! VOLIM VAS!!!!




Post je objavljen 02.09.2006. u 21:25 sati.