Većini normalnog svijeta radijator služi samo kao toplotno tijelo u stambenom prostoru. Nekima malo maštovitijima služi i za zavezivanje mlađeg brata ili sestre, kasnije u životu moguće i za vezivanje mladih Letonki koje su doveli doma sa svojih kamionaških putovanja. U nekim nam žanrovskim serijama i filmovima sugeriraju i radijator kao idealno mjesto za vezivanje teškom mukom uhvaćenih sitnih kriminalaca, a u onim malo žanrovskijim i kao neophodan element svake iole smislene seksualne maštarije.
Moj radijator ima neke drukčije svrhe. Budući da kao rastoplo tijelo dosad baš i nije funkcionirao - a hoće li se ove sezone ipak pokoriti toj namjeni is yet to be seen - morala sam mu naći neki novi smisao.
Tako najčešće služi tome da o njega glavom tucka onaj tko je dolje. Za vrijeme seksa, naravno. Osim ako se u zanosu nadolazeće orgazmičke zahvalnosti onaj tko je gore ne sjeti dobaciti jastuk onome tko je dolje. Isto tako može poslužiti i za pridržavanje onog tko je dolje, ili onog tko je gore, ovisno o tome u kojem se položaju onaj gore i onaj dolje vole. Što se tiče njegove svrhe oplemenjivanja seksualnog života, to bi bilo otprilike to.
Njegova druga velika i važna svrha najčešće se manifestira prilikom dolaska kući u oblaku alkoholnih para. Tada on postaje podmukli neprijatelj u potpunosti lišen ikakve empatije koji samo čeka da se podmetne pod tikvo-ljubanju svoje onesvješćujuće vlasnice.
Uvijek ista slika. Zamišljam kako se zadnjim snagama bacam prema krevetu i tikvo-glavendarom opalim ravno u radijator. On trenutno uranja u moju meku tikvo-lubanju, bez ikakvog odskakanja. Jedan udarac i to je to. Ostajem šupljo-glavendarom zalijepljena o radijator u lokvi gustom krvlju sljepljene kose, dok moj želatinozni moždani kapital curi niz rebra radijatora. Šljap. Šljap. Šljap. Slijeva se u nakupinu nekad brilijantnog uma u prašini ispod kreveta. I ostajem tako danima. Mama zove na telefon, na mobitel, pa opet na telefon i na mobitel, a onda zaključuje da opet puno radim i vjerojatno sam budna po cijele noći pa danju spavam. Ne bi bilo ni čudo. Već sam joj tisuću puta prodala tu foru. Prijatelji zovu, ostavljaju poruke, a nakon mog nejavljanja, zaključuju da sam opet u nekoj onoj nedruštvenoj fazi i da ću se javit kad ponovno poželim društvo zanimljivije od mene same. A ona moja želatinozna nakupina u prašini misli, Pizde! Di ste sad? Kad vas čovjek najviše treba, sad ste se našli radit pametni? Nek se neko više nacrta ovdje! Već će na vratima osjetit smrad raspadajućeg tijela i valjda zbrojit dva i četiri. Nemojte da moram tako sramotno skončat. Pa izaći će mi slika u novinama i svi će samo pričati kako sam ogavno smrdjela... Pobogu!!!
Naravno da niti tu svrhu moj radijator ne može prikladno izvršit. Naime, da bi tako nešto bilo moguće, moraš imat jedan onaj stari radijator iz socijalističkih stanova sa špičastim rebrima. Onakav kakav su imali starci prije preuređenja. Kad si kao mali u to opalio buksom nije ti ginula koja kap krvi i ožiljak s kojim si se tjednima mogao hvalit svima u vrtiću. A ne ova moderna elegantna talijanska sranja od radijatora koja nemaju niti jedan pošteni špic da opališ kako treba.
Čak je i uz ove nove definicije svoje svrhe, svog bitka i bivstvovanja, ovaj moj jad od radijatora totalno razočaranje.
Netko bi o tome trebao obavijestit nadležne...
A ja bih možda trebala prestat pit...
Ili bih trebala premjestit krevet na drugi zid, gdje nema radijatora?
Za kraj, kad me već pucaju neke takve mračnjačke misli, mogu i potpisat totalnu kapitulaciju zdravog razuma i objavit sljedeće stihove koji su nekakvom gadnom svemirskom pogreškom zalutali u moju glavu iako su zapravo trebali završit u umovima tekstopisaca za Maju Šuput, Lanu Jurčević ili možda Tinu i Nikšu.
Tiho, tiho
kao da nitko
rekao nije
priznao ništa
otišla je
nestala ljubav
bez da je itko
pitao išta.
Tiho, tiho
gledali smo
šutjeli prazno
mislili ništa
tko zna bi li
ostala ljubav
da je netko
pitao išta.
Gore navedene rightful owners pozivam da preuzmu svoje vlasništvo i pri (ne)zdravoj pameti odričem se svakog copyrighta. Ah, da... Uz stihove je došla i uputa da budu opjevani u nekom soft pop blues aranžmanu. Očekuje se da u spotu polunaga žgoljavica pod gustim mlazom kiše klizi po klaviru, dok u pozadini on cmolji na saksu.
Post je objavljen 02.09.2006. u 20:44 sati.