Znam da je ova tema već ofucana i izlizana na sto načina, ali jednostavno imam potrebu pisat o tome. Stvarno imam dosta muških prijatelja, s kojima idem na kave, budem navečer vanka, pričam o svemu i svačemu... Ali mogu li s oni nazvat prijateljima ako svakog od njih ja i prijateljice iskomentiramo od glave do pete, kako ima dobro tilo, koje dupe, osmjeh, oči, ruke, i ako kroz razgovor spomenemo „uf šta bi mu radila“..
Mislim da je ista stvar i kod muških, ma u biti još gore. Mi ženske smo stvarno uvjerene da nas taj naš prijatelj stvarno gleda ko prijateljicu, pričamo o svemu, znamo sve jedan o drugom, sve ljubavne pothvate, sve zanimljive događaje, ma apsolutno sve.. I dok pričamo s njima ne slušaju nas baš tako pozorno kao što se čini, više se naviruju ne bi li vidili koje boje ti je grudnjak, ili misle u sebi „ma jeli ima sad tange na sebi ili možda..nema ništa“...
Mi žene bi možda i mogle imat dečka za prijatelja, ali oni su ti koji stvaraju prepreku tom prijateljstvu. Smatram da će muškarac u društvu lijepe žene odmah zamišljati kakav bi bio seks sa njom. Muškarci ženama prilaze isključivo zbog fizičkog izgleda, prvo lice, oči, kosa, a onda omjer grudi, dupe, dobre noge i onda ajmo, neki glupi upad..
Najgori prevaranti su muškarci koji često s "frendicama" pričaju o svemu, idu na kave.. i to svoje "prijateljstvo" javno ističu dok im se u glavi vrte slike kako se drpaju na njegovom kuhinjskom stolu.
Dobro nisu svi takvi, ali zlatna većina jest!
Ovo ne pišem eto tako jer me puklo, nego zato šta sam imala dosta takvih iskustava. Jedno ranije iskustvo me dosta pogodilo, jer sam shvatila da muškarci ne znaju obuzdat svoje nagone, a kad shvate koje su sranje napravili izvlače se sa shemama poput „ne bi te tia povridit“.
Uzmu komad kolača, probaju ga, pa ga bace, tako oni to rade.
Ma ima ih svakakvih.
Ipak stojim pri tome da uvijek jedna strana osjeća nešto više od prijateljstva. Pa bila to ljubav ili samo tjelesni nagon...
Post je objavljen 02.09.2006. u 19:01 sati.