Jos mi se cini ne stvarnim,al znam da je stvarno,idem na koncert,potajno!Jer zalosno ali istinito,nemam s kim podijeliti tu radost!Zbog toga sto sam misionerka i radim sa crkvama,sirim Radosnu vijest o Isusu nije dolicno da idem na koncert.K tome jos zeni koja se vjesa po krizu u svom performancu.Tako da sutim i sama sa sobom u tisini se veselim,to je tako bolno ali i uzbudujuce istovremeno.Ko da radim nesto super zabranjeno,recimo...bludnicis grupno.Neznam koju bi drugu usporedbu dala.Ali ljudi,osijecam se tako dobro.Tu i dalje kisi,onako pomalo,to me nije sprijecilo da prosecem i provozam se biciklom,do plaze.Voda je tako mirna,cini se cista,da mi je doslo da malo uskocim.Ujedno sutra rano ujutro imama ispit,polazem za vjerouciteljicu 1.stup.Opce mi se ne uci.Preuzbuden sam.Nekako kao da letim.Ostavruje mi se djeciji san.Kad sam, ko klinka gledala Madonnu i mislila si ,joj da mi je ic na njezin koncert...I evo ga,sutra idem!!!!Samo se razmisljam,da l cu biciklom ili kako,jer postoji mogucnost da uopce necu imati za vlak,jer sam svu lovu pljunula za kartu.Ma ako i trebam ici z biciklom idem.Kaj je to 35km.Do crkve,polozim ispit,pa imam sluzenje,mozda ostanem i na drugom i onda se spustim do Arene to je dosta blizu.Tamo cu cekat dok ne pocne a onda cu kuci nekako ili nikako.Nije vazno o tome cu razmisljat kasnije!Jel bio tko,ovih dana na turneji Madonne? Javi neki prijedlog,savijet,sta kako i to...Pozdrav iz Huizena-mali multimilijunaski gradic 35 km od Amsterdama!
Post je objavljen 02.09.2006. u 17:50 sati.