TEKST PIŠE ??? (Alkion je još tkoznagdje!)
Čitanje znanstvenih radova isključivo da bi ih se neznanstvenim argumentima pobijalo, čitanje i interpretiranje tih istih radova laički i na granici ruganja ljudima koji su ih pisali, je u najmanju ruku nepristojno.
Ne moramo i ne možemo svi sve znati. Moje je znanje molekula u kapi mora sveukupnog ljudskog znanja i spoznaje. Netko jednostavno nema ni želju ni potrebu nešto saznati. To je njegovo pravo i ja mu to ne zamjeram. I takav čovjek ima pravo pošteno živjeti svoj život. Zamjeram onome koji zna da o nečemu ne zna, ili ne zna dovoljno, a ipak se gorljivo bori da baš o tome svima nametne svoje "stručno" i jedino ispravno mišljenje. Ima na ovim prostorima mnogo primjera takvog ponašanja. Bilo je ovdje "genijalnih kirurga" (i ostalih liječnika "vrhunskih specijalista"), fotografa, književnika, umjetnika svake fele, pravnika, ekonomista, lingvista, raznih inženjera pa čak i teologa. Da se razumijemo: ima ljudi koji sve nabrojano JESU i koji o svojoj struci i svom području zanimanja stručno i argumentirano govore. Međutim, ima i mnogo onih koji su sve to ALI "" pod navodnicima. E oni su najglasniji u obrani svojih teza i hipoteza, izmišljaju argumente koji podupiru te njihove teze i hipoteze, izvlače nekakve rezultate (kada su obavili istraživanja??!!), interpretiraju ih i pronalaze područja aplikacije zaključaka da je milina. (Najnoviji primjer su stručnjaci za područje homeopatije.)
Ovo je mjesto (blog) na kojem možemo lako, besplatno, na jedan popularan način, širiti vlastitu opću kulturu, saznati ponešto i uz to se zabaviti. Sjećam se krasnih tekstova jednog mladog čovjeka iz Jeruzalema, Darko, ako se ne varam. Ima i takvih poput Darka iz Jeruzalema - Siska mnogo.
Čovjek prije svega treba biti samokritičan i znati o čemu ne može znalački i stručno diskutirati. Treba bez osjećaja kompleksa niže vrijednosti prepoznati tekstove iz kojih ON MOŽE NEŠTO NAUČITI. Treba se otvorenog srca i uma prepustiti takvim tekstovima, dozvoliti im da malko prošire njegove vidike, da mu usade neke nove spoznaje. Ne zanima svakog od nas sve. Svatko čini svoj odabir prema vlastitim područjima interesa. Naravno, drugima priča o onome čime se on bavi, profesionalno ili amaterski, ali svakako na razini koja mu dozvoljava da suvereno vlada materijom, da argumentirano i ozbiljno iznosi dokazane ili dokazive činjenice. Može (i mora) ponekad iznijeti i svoje sumnje, nedoumice, zabune. I o njima se može (i mora) razgovarati ozbiljno. SVAKAKO BEZ NATRUHA IZRUGIVANJA BILO KOME I BILO ČEMU!!!.
Kad nam ponestane argumenata kojima branimo vlastitu tezu, najgore što možemo učiniti jeste da ispišemo niz vrijednosno i moralno upitnih rečenica aludirajući da ih je izgovorio naš sugovornik. Nakon što sebe i cijeli auditorij uvjerimo da je naš sugovornik zaista autor spomenutih rečenica, lijepo ga, ne trepnuvši, ne promislivši ni na trenutak što zapravo govorimo, optužimo, ni više ni manje, za KAMPANILIZAM!!
Možemo mi to tumačiti kao ljubav za trg u našem malom rodnom mjestu; trg na kojem se uzdiže draga nam vertikala zvonika crkve u kojoj nam je svećenik polio glavicu dok smo plakali u naručju krsne kume. ALI, ta ljubav za campanile della nostra infanzia je simbol za nešto mnogo gore, za nešto ružno i nedostojno čovjeka normalnih (da ne kažem visokih) moralnih principa.
Zaključak: Izrugivanje nečemu što ne poznajemo je ružno, ali daleko je ružnije paušalno pljusnuti u lice čovjeka (kojeg ne poznajemo) kvalifikaciju čije ružne strane, težine i ozbiljnosti sami nismo uopće svjesni.
Post je objavljen 02.09.2006. u 09:33 sati.