Marketing
Odluka za sreću
Živio jednom jedan siromašni postolar. Toliko je bio sretan da je po cijeli dan, od jutra do mraka, radio u svojoj radionici i pjevao. Djeca su, uvijek kada su mogla, zastajala pored otvorenog prozora gledali ga i slušali njegovu pjesmu. Uz obućara je stanovao jedan jako bogat čovjek. Bio je nesretan. Danju nije mogao spavati od postolarove pjesme, a noću nije mogao spavati jer je morao brojati svoj novac i opet ga zakrivati.
Jednoga dana bogataš pozove svoga sretnog susjeda postolara i pokloni mu poveću vrećicu zlatnika. Nikada u svom životu postolar nije vidio toliko puno novaca. Bilo ga je toliko da se postolar bojao izgubiti ga iz vida. Zbog toga je svoj novac ponio sasobom u krevet. I u krevetu je stalno morao misliti na novac i nije mogao spavati. Onda vrećicu odnese na tavan. Rano u jutro ju opet donese dole i odluči sakriti je u dimnjak. No nešto kasnije se predomisli i reče samome sebi:”Novac ću najbolje sakriti u kokošinjac!“ No niti s tim nije bio zadovoljan. Nakon nekog vremena iskopa u vrtu rupu i tu položi novac. Više nije išao na posao. Nije više mogao ni pjevati. A što je bilo najgore djeca više nisu dolazila do njegovog prozora. Postao je tako usamljen i nesretan, iskopa zlato i ode s njim svom bogatom susjedu. “Molim te, uzmi svoj novac”, reče. “Briga o njemu me jednostavno ubija.”
I tako postolar opet počne raditi i po čitav dan pjevati.
“I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku!”
Propovijednik 5,12
Post je objavljen 04.09.2006. u 00:07 sati.