Evo bas sam stigla sa kofercicom smrdljive,vlazne odjece i jastukom,bez kojeg nikud nejdem.Jer stalno nekud idem i vec mi je dosta ukocenih budenja s bolovima u vratu,od raznih sugavih tudih jastuka i kreveta s ispicalim federima.Nosim svoj tempur skupocijeni jastuk i budim se ko nova.Kisa nas nije napustala.Bila je prisutna sad i svugdije gdije smo isli.Ja JAKO volim kisu.Cesto izadem i trcim po kisi u bilo koje doba noci,promatram je pod svijetlima reflektorima,kupam se pod kisom i plesem,cesto samo izadem i vristim na kisu,negdije uz autocestu na odmaralistima,to mi je guba.Volim zabaciti glavu i otvoriti usta da mi kisa bocka unutrasnjost,to mi je guba ali moras bit strpljiv-sto bas i nisam.ima raznih kisa,mogla bi pisati o njima.Nazvala bi ih:bockave kise,vruce kise,kise u koso,peckave kise,tople kise,ljute,njezne,rosulje,sjekire,cak mi se nekad cini da ima kisa koje padaju odozdo.Ima romanticnih kisa,depresivnih...ima onih koje ti nedaju izici van.E bas takve su padale ovaj tjedan.Najgore mi je sto od 31 dan u tjednu ovdije kisa pada 29 dana.Pa mi tako nekako omrzne i zovem ju -dosdnjakusa.Bilo je hladnoooooo uzasno hladno i mokro.I nikud mi se nije dalo.Soba je bila mracna,srecom sam spavala na gornjem krevetu na kat.Dnevni boravak je isto bio mracan s ogromnim ugasenim kaminom (naravno osmi je mj.) s malim majusnim prozorcicima a iza njih samo sivilo.Sivo nebo.Ali ja sam na campamentu (logorovanju) s mladima iz crkve.8 nas je curica u sobi.od 11 do 25 god.Sto svi rade,i ja radim.(a kako to mrzim).Tako sam ja po toj kisi isla amo tamo s tom djecom i liderima i piskila sam kad su svi isli piskit,tako sam jela kad nisam bila gladna jer je tad bio rucak i sve tako...Najzanimljivije je bilo kad smo isli hodat.Pa nas je neki nabrijani lider odfuro nekim kracim putem ,umjesto 6km,smo pjesacili 16.km Ja sam se opustila tek zadnjih 6km.Do tad sam sutila,ko fol promatrala dijetelinu uz put nebi li nasla koju s 4 lista ko moja mama.Nisam nasla.Grlo me pocelo peci koliko dugo sutim.Pa sam pocela pjevat,i ufurala sam se da sam sama i da iza mene nema 45 ljudi.Kisa je padala.Vec je pala noc,oko nas samo zelene ravnice,duge jednolicne...ah ta ravna Nizozemska...Ima nesto u njoj sto me istovremeno privlaci i odbija.Jedva cekam da idem ca odavede,ali istovremeno imam tu nesto specijalno i drugacije nego u Spanjolskoj ili Hrvatskoj cak ni u Indiji ni u Venezueli nisam pronasla taj neki sterilizirani mir koji izvire iz mene.Koji me na momente zastrasi.Znam da sam tu otkrila neki novi dio sebe,i da sam to tek sad skuzila na logorovanju.
Post je objavljen 01.09.2006. u 21:43 sati.