duševna stanja kod velikih događaja, rata, paleža, katastrofa, zločina i heroizma - sva su ravna snu; mi činimo nešto strašno, grozno, heroično i to nam je u dotičnom momentu nešto obično, lako izvedivo i jasno: naša intenzivnost i ekstaza čini te snivamo revoluciju, ubijamo ljude, vidimo boga, govorimo s dusima, a da pritom ne prezamo, ne dršćemo, ne malakšemo. I danas kipar Cifariello ne zna, zašto je ubio ženu, ali detaljno pripovijeda, kako ju je ubio, i još se svađa sa svjedocima, nije li, je li bio u sviticama. Kad je zamišljao zločin, da ga je uopće zamišljao, morao se je boriti sa zdravim razumom, logikom i posljedicama - i čitavi kaos! - ali kad ga je izveo, on je bio sav zaokupljen svojim poslom i ničim drugim...
Katastrofa; J.P. Kamov
Pripovijedahu mi oni koji je češće viđahu da postaje sve bezvoljnija, mršavija i ružnija. Razumijem: ona je u svojoj naturi potpuna, prava kulturna žena i toj svojoj naravi ne može udovoljiti kako bi htjela i kako to naša kultura zahtijeva. Tako gubi čar, ženskost: degenerira se, i bog zna neće li postati stup feminizma ako za vremena ne postane majka, pa će ljubiti djecu tako ludo, izgubljeno i strastveno da će se osjećati krivom bar pred svojim mužem. Moj prijatelj mora to shvatiti i dati svojoj ženi ili dijete ili ljubavnika.
Žena; J.P. Kamov
Tako sam i ja ušao u striptiz bar.Kao u snu.Najveće odluke donio sam odlučno,bez razmišljanja.Ne kajem se.Učinio bih to ponovno.Kanio sam ponovno i otići,zadnju večer,kiša nam nije dala.
Post je objavljen 01.09.2006. u 21:04 sati.