Danas sam spoznao osjećaj koji vjerovatno imaju umjetnički klizači trenutak prije nego naprave neku od svojih pirueta! Tu uzdrhtalost u stomaku, adrenalin koji te puca toliko da na trenutak ne znaš ni gdje ti je glava ni gdje ti je... znate već šta! Znaš šta ti je činiti i samo gledaš kako da se što bezbjednije spustiš na svoje noge.
Ispit! Imao sam danas jedan od najmržih ispita. Užasno gradivo, još gori profesor - počinjem da si umišljam da je ovo dvoje nekako uvijek povezano, što bolji predmet - to lakši ispitivač, što mrže gradivo - to gori onaj ko te ispituje. Ja ni na nebu ni na zemlji, koncentracije da izčitavam gradivo ni u tragovima, vrijeme prolazi, a nikako da prođe. Na kraju sam pogledao na sat i rekao sebi - budalo, smiri se, za pola sata će sve biti gotovo, ili ovako ili onako. Udahnuo i ušao. I za divno čudo prošlo mnogo bolje nego što sam se nadao! Nova ocjena se već grije u mom indexu!
Jedno manje! Idemo dalje! ![]()
I mislim da se sada osjećam ko novopečena mama - smoren od porođajnih muka, a sretan jer je iz njih izašlo nešto dobro. Odakle mi ovo poređenje pojma nemam.
Post je objavljen 01.09.2006. u 18:54 sati.