Koračam tiho na prstima
korak po korak.
Misli lete sve dalje
blistave nestvarnih boja.
Čudan osjećam strah
htjela bih da čujem
nećiji glas.
Dok napuštam djećiji
svijet budi me glazba
opojnog vina.
Moja duša podiže jedra
zovu me natrag
minula vremena.
Podižem jedra
od jorgovanovih perla,
čekam vjetar
da negdje plovim.
Vjetar je stao
miljama od cilja,
oblaci su kišom
sakrili jednu suzu
u mom oku.
Putujem riječima
još tiše,
čujem djete
u meni kako diše...</font>
Post je objavljen 01.09.2006. u 15:35 sati.