Marketing
Godina dana bloganja!
Drčni Armenci!
Prošlo je 365 dana mene i bloganja. Malo više doduše, ali od dana kako stavih statcounter, tog kobnog 31.8.2005., do jučer je zaokružena jedna nimalo okrugla brojka. Dakle - 268.339 hitova.
Tu su i neki manje važni detalji:
31.8.05. - 741 hit
17.9.05. - 6 hitadi – najmanje u povijesti
5.12.05. – prvi put 1000 hitadi
21.06.06. - 2006 hitadi, apsolutni rekord, iako nikad nisam shvatio zbog čega baš taj dan...
Uglavnom, navuko sam se. A kako za sada nema posljedica kao od droge ili alkohola – čitamo se i dalje!
Jučer je prepolovljeno društvo pivopija bilo na Hanžekovićevom memorijalu i uživalo u pogledu na tvrde crnačke sprinterske guze po kojima skakuću i odbijaju se perle u pletenicama. Urlali smo za Blanku (doduše, ja sam vikao «Ajmo Janica!!!» a Stokuća «Ajmo Niko!!!»), što nam je donijelo i rekord i pobjedu. Nažalost, nismo bili na tribini na kojoj su obožavatelji guze Kajse Bergquist (od milja zvane «Nektarina») itekako došli na svoje.
Jedini gaf organizatora je bila VIP loža. Gospoda su imala smještaj u ciljnoj ravnini, a stoka sa strane. Nije fer...
http://marinshe.bloger.hr/post/ribafish-/57700.aspx
Blogerica napravila Ribafish ribicu!!! Sav sam se ovlažio!
Moram si napravit tetovažu na Roka. Imate neki dobar sajt za ideju?
Reklama dana:
Nivea za pod pazuh
Neka anoreksična štaka pita dečka dok se sunčaju na krovu – što ti se najviše sviđa na meni? Onda mu pokaže dupe, noge i glavu, a on prstom pokaže na pazuh.
Pa jebovampasmaternenormalnu!
-E, zakaj hodaš s Marinom?
-Buraz, naš kakav pazuh ima? Namaže ga nutelom i ja ližem i davim majmuna. Naš kak to uzbuđuje, ono...
Koji ste vi idioti, nevjerojatno...
Umorni Turčin izazvo skandal
Bilić i ja smo u posjeti prijateljskom i nesvrstanom Kyotu davne 2002. godine odlučili posjetiti sve hramove. Umjesto 56 predviđenih obišli smo tri i onda se zapili. U zadnjem od njih budistički svećenik nam je namazao čelo pepelom i poslao nas da se pomolimo kraj svake ikone njihovih bogova kojih je bilo 200. Već smo bili ušli, a Bogova je bilo puno, pa nam se nešto i nije htjelo. Čovjek je bio pod zavjetom šutnje pa nam ništa nije bio objasnio nego samo pokazao prstom smjer, a kako je bio obrijan i imao 2 metra i tonu mišića, Bilić i ja smo poslušno dva sata hoduckali u krug. Nismo kužili pravila, nismo znali previše o vjeri njihovog reda, ali nas je zanimalo. Mene su pustili u kratkim hlačama i siledžici i općenito – nismo pripadali tamo niti smo se ponašali idealno. Ali niko nije zvao muriju i tjerao nas da prenoćimo u zatvoru i da ujutro platimo tisuću kuna jer smo povrijedili Budu. A ove naše primitivčuge skoro linčovale Turčina koji je prvi put u životu primio hostiju i nije znao o čemu se radi. E, Balkana...
Post je objavljen 01.09.2006. u 15:03 sati.