Riječ pretvorena u dodir nježan,
Kao kad lahor promiče kroz granje.
Šapat tvojih riječi, kao vodopad,
Ispunjava u meni sve moje sanje.
Magle daleke uzalud nam prijete,
Ne mogu ništa ljubavi iskrenoj.
I da se dovuku i prekriju osjećaje,
Mogu bit prelijev na nisci bisernoj.
Ni gromovi sreći ne mogu naškoditi,
Pucanj u prazno bit će svaki zvuk i bljesak.
Dodirom beskonačnosti trag se ne briše
Iako more valovima uglavnom raznosi pijesak.
Ova ljubav je besmrtna, traje vječno,
Utkane su u nju sve niti povjerenja.
Nema te sile na svijetu koja je može uništiti,
Ni putokaza da joj poremete njena usmjerenja.
I razumjevanje među nama je jednako vječno.
Mi i trajemo jer isto mislimo i radimo.
Ovu sreću, kao nagradu smo dobili od života,
I čvrsto je, od samog temelja, zajedno gradimo.