Božja znanost
Pročitao sam knjigu «Božja znanost» s podnaslovom «Pomirba znanstvene i biblijske mudrosti». Knjigu je napisao Gerald L. Schroeder.
Pisac se nevjerojatno trudi dokazati kako su dosadašnja znanstvena istraživanja pokazala da je sve što je znanost pronašla i otkrila, te spoznala o prirodi i svemiru, već zapisano u Bibliji. Pisac citira srednjovjekovnog filozofa Mosesa Maimonidesa koji je pisao «da sukob znanosti i Biblije nastaje zbog nedostatka znanstvenih saznanja ili zbog lošeg razumijevanja Biblije». Dalje on kaže:»Kad bih morao odrediti glavnog krivca za stalne sukobe vjere i znanosti te zbog toga smanjene biblijske uvjerljivosti, morao bih krivnju pripisati vođama organizirane vjere. Još od doba kad je Nikola Kopernik imao hrabrosti ustvrditi da se Sunce, a ne Zemlja, nalazi u središtu Sunčeva sustava, njihova uspaničena reakcija na svako znanstveno otkriće koje se tiče našeg kozmičkog podrijetla bila je poricanje njegove vrijednosti». «Previše revni klerici, pokušavajući obraniti neku zamišljenu biblijsku istinu, proširili su Postanak (Knjiga postanka) na nešto što se u njemu ne može naći: položaj Zemlje.»
«Prošlo je stoljeće prije nego li su se teolozi nevoljko prilagodili Newtonovim zakonima gibanja i svemiru koji se ne okreće oko Zemlje. Tada se na pozornicu, da bi dodao soli na ranu, pojavio Charles Darwin s djelom “O postanku vrsta” , kojim je postavio teoriju evolucije. Pomisao da je život općenito, a ljudski život posebno, nastao nasumičnim promjenama od nižih oblika života za Crkvu je bila posve neprihvatljiva.»
Prema tvrdnjama pisca ove knjige sukob između znanosti i biblije ustvari ne postoji. Sukob između njih nastao je zbog površnog razumijevanja Biblije i zbog nedostatnog znanja koje je nudila znanost. On kaže da znanost sve više otkriva usku povezanost s porukama u Bibliji. Što god više znanost otkriva i zna o prirodnim zakonima i o svemiru, te o nastanku i razvitku života na Zemlji, sve je bliža tumačenjima koje daje Biblija ako se temeljito čita.
Ova knjiga je privukla moju punu pozornost. U njoj ima puno podataka o otkrićima znanosti, ima filozofskog razmišljanja ali ima i tendencioznih zaključaka autora.
Prvo s čim se ne mogu pomiriti, to je autorovo svrstavanje svega u granice. Po njemu sve ima početak (i kraj) i ništa nije stvoreno slučajno. Sve što je stvoreno mora imati svrhu stvaranja a to onda znači da je sve inicirano nečim ili nekim izvana.
Svemir ima svoj početak. To je po znanstvenicima nazvan «veliki prasak» ali njegovo pokretanje izvršeno je sa svrhom po nekoj vječnoj sili, božanskoj sili.
Život na Zemlji je nastao spajanjem atoma i drugim složenim prirodnim procesima ali su ti procesi bili skokoviti. Po njemu život nije mogao nastati bez povoljnih uvjeta za nastanak života a te je uvjete netko morao stvoriti. Odgovore daje Biblija ako se ona temeljito čita, tvrdi autor. Ja takvo nešto nisam pronašao u Bibliji.
Ako sam ja dobro obavješten kroz literaturu, Mojsije je na Sinaju od Boga primio njegove zapovijedi ali nije dobio napisanu Bibliju. Po tome ispada da ju je ipak morao napisati čovjek. Otkuda mu znanje? Od Boga? Znanstveno se ova pretpostavka ne može dokazati. Ako i prihvatimo činjenicu da Biblija i znanost objašnjavaju iste stvari, ipak ne možemo reći da znanost može objasniti nastanak teksta Biblije a mislim da to ni Biblija ne objašnjava.
Do pojave Adama (čovjeka) Biblija sveukupno stvaranje opisuje u relativno malo teksta i upotrebljava kozmičke jedinice mjerenja vremena. Tako je vrijeme između 15 i 16 milijarda zemaljskih godina «ugurano» u šest dana stvaranja.
Nakon Adama Biblija je vrlo opširna i događaje opisuje u okvirima zemaljskog vremena. Zašto? Ako je Bog pisac Biblije, zašto bi njemu bilo važnije ono što se događalo u okviru četiri tisuće zemaljskih godina (koliko Biblija piše o vremenu bivstvovanja čovjeka na Zemlji) u odnosu na 15 milijarda godina njegovoga svemirskog stvaranja? I jedno i drugo je njegovo djelo.
Drugo, čovjek je po svom ponašanju i djelovanju dokazao svoje uništavateljske nagone i ne uklapa se kao svrsishodna živa jedinka među ostale žive oblike na Zemlji. Ima li hrabrosti netko ustvrditi da Bog, stvarajući čovjeka, nije znao koga stvara ili da je namjerno stvorio uništavateljsko čudovište? Takve tvrdnje poništile bi Boga, poništile bi i Bibliju. Takve tvrdnje poništavaju i tvrdnju da je sve stvoreno sa svrhom. Koja je svrha stvoriti biće koje će uništiti sve već stvoreno?
Zato se ja evo prvi put usuđujem ustvrditi da autor Biblije nije niti Bog niti čovjek. Autor Biblije je stvoritelj čovjeka, a stvoritelj čovjeka nije Bog. Čovjeka je mogao stvoriti jedino neki inteligentni oblik života koji je djelovao iz svemira. Ne smijemo zaboraviti da je Zemlja samo maleni dio svemira i da je satkana od istog materijala i stvorena djelovanjem iste energije kao što je stvoren i satkan cijeli svemir.
Onaj tko je stvorio svemir ne može biti čovjekov stvoritelj, jer stvaratelj svemira ne bi stvorio nešto što će uništiti njegovo vlastito djelo.
Pisac knjige «Božja znanost» tvrdi da se razvitak života na Zemlji događao skokovito i tu činjenicu dokazuje fosilnim nalazima i nekakvim (meni nerazumljivim) računima vjerojatnosti.
Zbog nedostatka fosilnih dokaza iz tog razdoblja ne može se tvrditi da je tada bilo skokovitog razvoja. Ne može se niti tvrditi da je to netko uzrokovao skokoviti razvitak u određenom trenutku prošlosti i da je to učinio s određenom svrhom. Za takve tvrdnje naprosto nema dokaza niti logičnog objašnjenja.
Ali ako je i bilo skokovitosti u evolucijskom procesu stvaranja života na Zemlji, tu skokovitost uzrokovali su svemirski dođaji kao što je udarac komete ili asteroida o Zemlju, kao što je pomicanje zemaljske osi ili magnetne osi Zemlje, kao što je snažna tektonska aktivnost Zemljine kore itd.
Zemlja se ohladila prije 3,8 milijarda godina. Tada dolazi do isparavanja vode iz Zemlje, period obilnih kiša, stvaranje oceana i mora, slijedi zasićivanje atmosfere kisikom i konačno spajanje molekula u stanice bez jezgre a potom u stanice s jezgrom, tj. javlja se prvi život.
Taj početak, međutim, jest samo dio ukupnog svemirskog stvaranja. Postoje tragovi o najsitnijim oblicima živih jedinki, koji su nađeni u ostacima meteora koji su pali na Zemlju. Postanak života na Zemlji stoga je početak samo jednog ciklusa stvaranja.
Hoće li itko ikada moći izračunati koliko je atoma i subatomskih čestica sudjelovalo u stvaranju života na Zemlji? Je li taj neograničeni broj čestica samo zemaljski ili potječe i iz svemira?
Poznato je i znanstveno dokazano kako Zemlja prije 3,8 milijarde godina nije imala atmosferu gustu kao sada i bila je svakodnevno izložena udarima meteora, meteorita, asteroida i svemirske prašine. Može li netko pouzdano dokazati da sjeme života na Zemlju nije došlo iz svemira?
Nakon pojave prvog oblika života on se dalje razvijao evolucijski sukladno uvjetima na Zemlji koji su u nekom razdoblju vladali. Za to je bilo potrebno više milijarda godina.
Novi oblik života – životinjski oblici – pojavljuju se tek više od 3 milijarde godina nakon prvih biljnih oblika života. Životinjski oblici se pojavljuju najprije u oceanima i morima, a potom se pojavljuju krilate životinje i gmazovi i na kraju kopnene životinje i sisavci. Sve to traje od prije 750 milijuna do približno 6 tisuća godina Zemljine povijesti, tj. do danas.
Pisac knjige Božja znanost dokazuje skokovitost u stvaranju života na Zemlji time što se cjelokupni životinjski svijet razvio naglo u samo 750 milijuna godina a u «tako kratkom» vremenu to se nije moglo dogoditi samo evolucijom. Takvo njegovo „dokazivanje“ može se prihvatiti, no ono ne dokazuje da je stvaranje života nečim ili po nekom inicirano sa svrhom. Mnoge znanstvene tvrdnje su u prošlosti smatrane nemogućima a ipak su kasnije prihvaćene i dokazane. Zašto bi stvaranje živih bića u «kratkom vremenu» od 750 milijuna godina bilo nemoguće? Pojava životinjskih vrsta samo je nastavak stvaranja života.
On tvrdi da je nešto ili netko morao utjecati na tako skokoviti razvitak životinjskih vrsta. Istovremeno spominje ogromni meteor promjera oko 10 km koji je uzrokovao šest mjeseci mraka na Zemlji, naglo zahlađenje i smrt većine životinja osobito onih velikih, dinosaura i ostalih gmazova. Ako je događaj u svemiru, kao što je udar meteora mogao uzrokovati zastoj u razvitku života na Zemlji, zašto nekakav događaj u svemiru ne bi mogao uzrokovati skokoviti razvoj toga života, ako već na skokoviti razvoj života nisu utjecali uvjeti na samoj Zemlji odnosno ako evolucija nije bila sposobna u «kratkom» vremenu stvoriti takav život?
Općenito, može se ipak govoriti o neprekidnom stvaranju i za nastanak i razvoj života na Zemlji, jer je život na Zemlji samo dio ukupnog stvaranja koje traje vječno u sveukupnom prostoru.
Prema teistima Bog je vječan ali svemir ima svoj početak. Ako je Bog vječan a svemir nije, gdje je Bog bio i što je radio prije nego što se prihvatio stvaranja svemira? Meni su takve tvrdnje neprihvatljive.
Ostaje alternativa: ili Bog nije stvaratelj svemira i svemir nema svoj početak jer ako bi imao početak ne bi mogao biti neograničen i beskonačan ili je svemir stvorio vječni Bog i svemir ima svoj početak a slijedom logike imat će i svoj kraj, dakle ograničen je i konačan. Ova druga opcija je neprihvatljiva i nedokaziva.
Konačno dolazimo do pojave čovjeka na Zemlji. Pisac knjige «Božja znanost» objašnjava kako je fosilnim nalazima utvrđeno postojanje neandertalca i postojanje kromanjonca kao prvih oblika živih vrsta po obličju i biološkim karakteristikama sličnim čovjeku. Zbog tektonskog pomicanja zemljine kore i razdvajanja afričkog kontinenta neandertalci su izumrli a ostali su kromanjonci. (Je li pomicanje zemljine kore inicirano Božjim zahtjevom?)
Međutim ono što ima čovjek – volju koju mu je Bog dao da sam odlučuje i vlada Zemljom - prema tumačenju Biblije, čovjek nije mogao steći evolucijskim razvojem iz kromanjonca. Tako govori pisac knjige «Božja znanost».
Sa ovom njegovom posljednjom tvrdnjom mogao bih se složiti. Doista, u samo 30 tisuća godina evolucijom vjerojatno nije se mogao razviti živi oblik s tako razvijenim umom kao što je čovjekov um. U takvo što treba sumnjati.
Evolucijski razvitak biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji bio je uvjetovan raznim utjecajima koji su ga možda učinili skokovitim (kao što su na primjer udari meteora, kometa, pomicanje zemljine kore, potresi, promjene položaja magnetnih polova i slično, ali što je uzrokovalo postanak čovjeka s voljom i sposobnošću da misli i sam donosi odluke, da promatra, da istražuje itd. I to od relativno umno nerazvijenog kromanjonca u relativno kratkom vremenu?
Odgovor da je to bio Bog ne prihvaćam iz prostog razloga što takav odgovor ne ostavlja više nikakvu mogućnost daljeg istraživanja. Nakon što se kaže Bog, sve treba biti jasno i više se nema što pitati. A ja bih volio još pitati i još istraživati. Ne želim Boga kao konačno objašnjenje svega.
Prije svega želim istaknuti da pisac knjige «Božja znanost» ni riječi nije progovorio o arheološkim nalazima koje je znanost prikupila a koji govore o postojanju vrlo razvijenih civilizacija iz vremena od 4 do 6 ali i više od 10 tisuća godina prije naše civilizacije: egipatska, kineska, grčka, srednje istočna, južnoamerička itd. Arheološki nalazi govore o znanjima, koja su imali ljudi tih civilizacija, a koja ponekad premašuju znanja ljudi današnje civilizacije. Tu je još i Atlatida, doista ne dokazana ali s puno argumenata o njenom postojanju.
Ja zbog toga ne vjerujem u slijed događaja koji kažu da je prije 6 tisuća godina Bog stvorio prvog čovjeka –Adama. Bog je, ako je tako, morao tim prvim ljudima koji su slijedili iza Adama (iako ne znam kako su uslijedili ako su on i Eva bili jedini, a Eva je rodila samo tri sina) dati znanja koja krase te drevne civilizacije. Oni za «kratko» vrijeme od 2 tisuće godina nisu mogli sami dostići takvo znanje i takvu civilizaciju.
Svjestan sam činjenice da je na stvaranje čovjeka s umom i sposobnošću da misli morao netko ili nešto bitno utjecati, ali to sigurno nije mogao biti Bog onakav kakvog ga opisuje Biblija, Bog koji je istovremeno i stvaratelj cijelog svemira.
Tvrditi da je Bog stvorio zlog čovjeka (a to je činjenica) značilo bi degradirati Boga, pa stoga mislim da je čovjeka stvorio netko drugi. Tvrdim da ga je stvorio svemir u okviru ukupnog stvaranja tako što je svemir iznjedrio inteligenciju, inteligentni oblik života davno prije života na Zemlji i da je taj inteligentni oblik bitno utjecao na stvaranje čovjeka s umom. Ne vidim zašto bi to bilo nemoguće. Pa zar čovjek već danas nakon samo 6 tisuća godina (koliko tvrdi Biblija) svojeg postojanja na Zemlji ne klonira ovcu a može klonirati dijelove ljudskog tijela pa i čovjeka samog.
Na nesreću lijepog planeta Zemlje čovjekov stvoritelj joj je stvorio neprijatelja, stvorio je programiranog uništavatelja Zemlje. Za takvu tvrdnju ne trebamo fosilna i arheološka otkrića. Uništavateljsko djelo čovjeka svakodnevno gledamo i vidimo i osjećamo posljedice takvog djela. Onečišćeni zrak, zagađena voda i zemlja, oštećeni ozonski omotač čuvar života na Zemlji, ponašanje čovjeka, koje je sve drugo samo nije moralno ponašanje, dobro ponašanje, ponašanje inicirano ljubavlju.
Stvoritelj, tko god on bio, nije bolji od čovjeka, a to i Biblija tvrdi. Bog je odlučio stvoriti čovjeka na svoju sliku, sebi slična.
Teško da će čovjek ikada dokazati svoga stvoritelja. Činjenice govore da je stvoritelj dobro prikrio svoje tragove. Možda je izmislio Boga da bi sakrio sebe svjestan što čini. Možda čovjekov stvoritelj više niti ne postoji. Možda je stvoritelj čovjeka eliminiran iz ukupnog stvaranja a on sam ugradio se u čovjeka. Ali sve su ovo nagađanja i maštarije.
Ali opet se može, također, reći da pojava čovjeka nije nikakav početak nego samo nastavak stvaranja života koji je došao iz ukupnog svemirskog stvaranja.
Post je objavljen 01.09.2006. u 12:58 sati.