Jučer, kad sam se vozila u busu....naletila sam na neke cure koje su mi jednom davno bile frendice...
Dakle, slabašni pozdrav dok su ulickane ulazile u bus...moj također, potpuno ravnodušan...
Dok sam se ja tako sama vozila u busu, njih je bilo puno...
Vozeći se tako osjetila sam taj miris jeftinog parfema i duvana, koji mi je bio jednom davno taako poznat, ogovaranje jedne drugu dok ova nije tu, a kasnije se prema njoj ponašati kao da se ništa nije promijenilo...
Neko sam vrijeme bila tužna što više nismo frendice...
I onda me nenadano u glavu pukla spoznaja koliko mi to uopće ne fali...prerasla sam ih iako su sve starije od mene...
Takva neka zabava za mene ne predstavlja više nikakav užitak...
Možda se ponekad sjetim toga...ali sve rijeđe...
I shvatila koliko sam, iako nekad mislim suprotno, što imam ove prijatelje koje imam danas...i nadam se da se s njima neće dogoditi kao s ovim drugima...
Jučer sam se u gradu toliko smijala...to je bilo nevjerojatno...iako je luce potpomogla...sramoteći se po gradu..jednostavno sam bila sretna...falilo mi je to...da se cijelu večer smijem ko glupača.
I da me jednostavno boli briga hoće li me ko viditi.
Malo sam se prevarila u nečemu.Pokušala zaboraviti, ali ne ide...ali neću sad o tome.
I da, vratila sam se na OGAME. I'm back!
Post je objavljen 01.09.2006. u 11:27 sati.