Marketing
Jaco
Malo sam se zanio s roncanjima. Da okrenem temu. Oni koji me poznaju, znaju da mi je zadnji preostali hobby slušanje glazbe. Volim i pogledati dobar film, pročitati dobru knjigu, ali glazba mi je nešto posebno. Ne, nema straha da ću nešto pokušati snimiti. LOL, musical blog? Ijao, neuobičajeno okrutna kazna za bilo koga u okruženju. Fascinantno je kako netko de-ritmiziran i de-sluhiran poput mene može uživati u talentu drugih.
Slušam sve. Bar jednom [Icarus, ovo nije poziv da mi složiš kompilaciju Goth opera 
].
Što sam stariji ... hm, ne stariji ... što više slušam glazbu, to se više okrećem žanrovima koje ranije ne bih niti štapom dirao: jazzu i bluesu.
Ova priča posvećena je genijalcu koji je ostavio trag u glazbi. Na moju žalost, do nedavno nisam znao za njega. Jaco Pastorius jedan je od prvih basista koji je bas koristio kao ravnopravan instrument, izvlačeći ga iz pozadine ritam sekcije u prednji plan. Svirao je fretless bass (skinuo je pragove s vrata gitare i zalio ih smolom, te ispolirao). Smatrao je da su to speed bumps i da mu samo smetaju. Na taj način je stvorio preduvjet za svoj prepoznatljivi stil sviranja i učinio mnogo za njegovu popularizaciju.
Rođen je i odrastao u Fort Lauderdaleu, Florida, ne baš centru glazbenih zbivanja, ali mjestu gdje se muzički žanrovi miješaju. Utjecaji karipske glazbe jasno su vidljivi (čujni?) u njegovom opusu.
Počeo je kao bubnjar u bendu s prijateljima iz kvarta, slijedeći stope svog oca – također bubnjara. Strastveno se bavio američkim nogometom i to ga je koštalo povrede zbog koje je umalo izgubio ruku. Posljedica je bio nedostatak snage u stradalom ekstremitetu, zbog čega su ga kompići izbacili iz benda. Dirljivo. Ubrzo su mu ponudili povratak na mjesto basiste. Novcem od raznošenja novina mladi je Jaco kupio svoj prvi bas i počeo vježbati. Našao prave liječnike, ojačao ruku i legenda je započela.
Glazbeno se proslavio solo albumom prvijencem, objavljenim 1976., kojeg se jednom riječi može opisati kao groundbreaking. Uspjeh albuma skrenuo je pažnju na mladog virtuoza. Ubrzo je dobio stalno mjesto u kultnom bendu Weather report, svirajući na nekim od njihovih ponajboljih uradaka. Utjecao je na cijelu generaciju basista koja je dolazila. Jedan od prominentnijih je Marcus Miller, koji je Jacov genijalni prvijenac držao na svom gramofonu dvije godine. 
Marcus zaslužuje bar jedan post posvećen samo njemu. Spomenut ću samo da su se životne priče učenika i učitelja preplitale sve do Jacove smrti. Marcus je napisao pjesmu Pastorius, koju je Miles Davis snimio za svoj album Amandla.
I tu počinje tužna priča o čovjeku koji je bolovao od bipolarnog poremećaja. Zdravstvenom stanju nije pomoglo neprepoznavanje stvarnog problema, a niti pretjerana uporaba alkohola i droga. Blještava karijera genija s kojim su svi htjeli surađivati završila je izopćavanjem iz glazbenih krugova. Jaco je postao zloglasan po svojim ispadima. Neliječeni problem pogoršavao se do 1987. kada je junak ove priče tragično stradao.
11. rujna 1987. upao je na koncert Carlosa Santane i malo se razmetao svojom vještinom. Kasnije iste večeri, pokušao je ući u noćni klub i pri tom zapeo u „raspravu“ s klupskim bouncerom Lucom Havanom, majstorom borilačkih vještina vijetnamskog podrijetla. Jaco je završio u komi s povredama mozga. Neko je vrijeme poživio priključen na aparate. Nakon prekidanja life supporta srce genija kucalo je još 3 sata. Preminuo je 21. rujna 1987. ne napunivši 36 godina.
Luc Havan osuđen je na 4 (slovima: četiri) mjeseca zbog nanošenja teških povreda. Da je ukrao stereo sustav iz nečijeg auta, dobio bi veću kaznu. Ovako, ukrao je mnogo vrjedniji izvor glazbe svijetu.
*hobbes*
Post je objavljen 01.09.2006. u 10:12 sati.