Ovo će razdoblje u rock glazbi biti zapamćeno po Linkin Park, sviđalo se to nama ili ne. Bend je u 2001., godini u kojoj su buknuli i Strokes i hip-hop predvođen Eminemom i Jay-Z-em imao najprodavaniji album, 'Hybrid Theory', prodavaniji od cijele diskografije većine metal bendova, da bi na turneji proveli cijelu godinu dana bez zaustavljanja. I kao Slipknot nekoliko godina prije, Linkin Park su privukli ogromnu pozornost, pogotovo među tinejdžerima koji su onda upravo pomoću njih otkrili i pomogli oživjeti cijeli žanr. Onda je početkom prošle godine izašao remiks album 'Reanimation' s pjesmama nečitljivih naziva i u suradnji s velikim ljudima hip-hopa (Black Thought, Alchemist, Pharaohe Monch, Chali 2Na samo su neki) napravivši istinski eksperiment. A ove godine, unutar šest mjeseci objavljuju svoj drugi originalni studijski album 'Meteora' i sada dvostruki CD/DVD 'Live In Texas'. Pet diskača u tri godine, pet puta više nego što objavi prosječan bend. Ovo izdanje je ipak najlošije od svih i za njega vrijedi ona stara metalska - puno je malo.
'Live In Texas' je snimljen ovog ljeta na dva koncerta u Houstonu i Dallasu u Texasu na velikoj američkoj turneji Summer Sanitarium na kojoj su ruku pod ruku išli Mudvayne, Deftones, Linkači, Limp Bizkit i Metalica. Paklena turneja, sve u svemu. Malo mi se problematičnim činilo što će to Linik Park staviti na svoj DVD jer budući da imaju dva albuma od 36 minuta mogu maksimalno odsvirati koncert od sat i dvadeset minuta ako odsviraju baš sve pjesme s albuma i još dodaju koju s remiks izdanja. Tako je na DVD-u i završilo 17 pjesama, većina svih koje je bend ikad objavio, u sat i deset minuta koncerta. Što je kratko, ali ne premalo. S obzirom da imaju kratke stvari slično konstruirane i s muzikom jako ograničenom, malo postane zamorno gledati ovaj DVD u komadu zbog neugodnog osjećaja gledanja jednog te istog jer su pjesme jednostavno prenalik jedna drugoj. A nemaš baš ni šta gledati - kamera uglavnom prati dva grla - Chestera i Mikea - nešto sitno ostale, manje lijepe iz šesterca, a nađe se tek vrlo malo snimaka napravljenih iza pozornice (Hahn bira majicu, gitarist oblači hlače...). Kamera je često nefokusirana (ubiše mi oči), a često u slow motionu, da bolje doživimo taj intenzitet razvoja drame, što nam dočarava redatelj tolkienovskog imena Kimo Proudfoot. Od zanimljivosti dogodi se to da bend jednom kaže "shit", jednom "motherfucker" (cenzurirano, prostaci!), Chester razbije gitaru (baš me zanima čiju), a Hahn gramofon. Za žestijance, pa makar i bili šminka-metalci, Linkin Park se slabo bacaju po pozornici, kao da su Weezer, pobogu! A ako ćemo iskreno, ni publika nije baš nešto previše skakala, kao da pred njima nije najveći mladi metal boy-bend na planeti. Ne razumijem to baš!?! Čudna stvar je da video i audio zapisi zvuče jako nevezano - kao vijesti na TV-u u kojime se čini da glas ne pripada slici. No, s druge strane, pjesme su odsvirane bez greške, identično verzijama s albuma, Chester sjajno pjeva, svi hitovi su tu - 'Numb', 'Runaway', 'One Step Closer', 'Faint', 'Somewhere I Belong', 'In The End', 'P5hng Me A*way'..., a za savršenu zbirku nedostaje još samo 'My Prognoza: izaći će, moguće već iduće godine, novi LP album, vjerojatno najslabiji od svih, a onda unutar idućih devet mjeseci i zbirka najvećih bendovih hitova uz kakav masan DVD dodatak. I sve će to valjati spržiti.
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
4. prosinca 2003.
Post je objavljen 01.09.2006. u 09:04 sati.