Marketing
Ovaj post pišem već treći put...nešt me net zajebava...al dobro glavno je da sam ga ovaj put uspjela objaviti jer je komp bil na popravku...skupila sam neke viruse...srušil mi se sistem al hvala Bogu sve je ostalo na njemu.... kod mene nema ništa novog sve po starom...fali mi moja Šteta...i te stvari svi već znate...bla bla bla...nemam volje za pisanjem ali....moram nekako skratiti dosadne dane u mom životu...ah...bit će bolje...valjda!!!I sjetila sam se jednog stiha pjesme...zapravo uvijek se sjetim tog stiha kad pomislim na moju Štetu: kako je dobro vidjeti te opet...i staviti ruke na tvoja ramena....kao nekad poljubi me nježno...za ona dobra...dobra stara vremena:-)!Nadam se da vam je poznati taj stih....
KAO ŠTO VIDITE ...NAMAM KAJ NAPISATI...PA ETO...NA JEDNOJ STARNICI NAŠLA SAM JEDNU PRIČU...IZGLEDA DUGAČKA...AL VRIJEDI JE PROČITATI...
Pročitaj i razmisli o ovome......... Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja
je pripadala njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i
reče: -"Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno." Odmotao je paketić i
odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku."Ona je ovo kupila kada smo bili prvi put u New Yorku, prije otprilike osam, ili devet godina. Nije ga nikada upotrijebila. Čuvala je to za neku "specijalnu
priliku". Dobro...ja mislim da je sada prigodna prilika za to." Prišao je
krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na
sprovodu. Njegova žena je umrla. Okrenu se prema meni i reče: "Ne čuva
j nikada ništa za neke posebne prilike, svaki dan u tvom životu
je "poseban". Još uvijek mislim na te njegove riječi... one su promijenile
moj život. Ja sad čitam više, a čistim manje. Sjedim na terasi i uživam u
krajoliku, i ne smeta mi korov u vrtu. Ja provodim više vremena sa obitelj
i, a manje na poslu! Shvatila sam da je život u suštini jedna cjelina
ispunjena užicima, a ne tečaj o preživljavanju. Ja ne čuvam ništa više. Ja
upotrebljavam moje kristalne čaše svaki dan. Ja obučem moj novi sako, kad idem u trgovinu, ako mi je gušt. Ja ne čuvam moj najbolji parfem za
specijalne izlaske, ja ga koristim uvijek kad god poželim. Fraze..."jednog
dana" i "jednog od ovih dana" skoro su nestale iz mog rječnika. Ako je
nešto vrijedno vidjeti, slušati ili raditi, onda ja želim to vidjeti, slušati ili
raditi SADA. Ja nisam sigurna u to što bi žena mog prijatelja napravila, da
je samo znala da je neće biti ovdje sutra, u što mi svi vjerujemo. Ja mislim
da bi ona bila više u kontaktu sa svojom obitelji, svojim najbliskijim
prijateljima. Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila oprost za neke nesporazume i pomirila se s njima. Vjerujem da bi ona išla jesti u
kineski restoran, to je bila njena omiljena hrana. Ja bih radila upravo ove neodrađene male stvari što i meni smetaju, ako bih znao da su mi sati
odbrojeni. Smeta me što sam prestala sretati moje dobre prijatelje koje sam ja "jednog dana" htjela kontaktirati. Smeta mi što ne pišem pisma,
koja sam mislila pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i rastužuje me što nisam rekla mojim roditeljima, mojoj braći i djeci, koliko ih volim. Sada
pokušavam ne zakasniti, ne čuvati nešto, što može obogatiti naš život, sa osmjehom ili radošću. I svaki dan kažem sebi samoj, da je danas jedan poseban dan... Svaki dan, svaki sat, svaku minutu... je specijalan.
I usput tek da pozdravim sve koji me čitaju...i da im javim da ću i dalje posjećivati i komentirati njihove postove...samo...trenutno baš i nemam vremena...obećajem da ću vam sve nadoknaditi....pozzz i kisssssssssss
Post je objavljen 01.09.2006. u 08:30 sati.