Jedina solucija je revolucija!
Sastavio sam ovdje jedan svoj osobni popis najvećih svijetskih revolucionara koji su obilježili ishod povijesti od samog početka.
10. Let 3: ne znaju svirati, ili pjevati ili skladati ili živjeti (zato su nam idoli) ali se znaju zajbavati. Oni su živi dokaz da droga na neke ljude može pozitivno utjecati. Kurcem u čelo!
9. Osama bin Laden: rođen 1953., jedno od brdo djece neke afganistanske face, mladi je Osama bogatstvom i intelektom 11.9.2001. pokazao Američkoj vladi da nije bog na Zemlji napadom na WTC. Od tada ga se smatra teroristom, baš poput napada na Pearl Harbour, razlog zbog kojeg su Ameri ušli u drugi svijetski rat, te dvaput iskoristili najmoćnije oružje s drastičnim posljedicama, no nikad se to nije prikazalo zločinom. Ameri su godinama gradili vojne baze na svetim mjestima Muslimana u Africi i Aziji te pravili ratne eksperimente- sve je kulminiralo bin Ladenovom obranom. Bin Laden je slabo plasiran jer je dosta moguća teorija da je taj Osama samo američki lik, plod showa zbog kojeg je kasnije buknuo rat u Afghanistanu. Ali ako je stvaran...
8. Syd Barrett: punim imenom Roger Keith Barrett, osnivajući grupu Pink Floyd 1965. postao je najveći inovator u rock glazbi. Barrett je otkrio maksimalnu gitarsku distorziju, nadodao jeku kao efekt, uveo psihodeliju u glazbu i prvi započeo light showovima, i to na televiziji. 1968. je napustio bend zbog psihičkih problema prouzrokovanih ranijom šizofrenijom i uporabom eksperimentalnih droga. Započeo je i dovršio solo karijeru 1971., s dva solo albuma i nekolicinom materijala za treći. Umro je od dijabetesa 7.7.2006.. 1975. je ostatak benda njemu posvetio album upravo o njemu, «Wish you were here»; tokom snimanja istog je Syd ušao u studio kod benda, nikom nije nikad postalo jasno kako je znao (nije vidio četiri godine) da snimaju album o njemu.
7. Yehoshuah Kristis: nama bolje poznat kao Isus Krist; naime, njegov je lik često zloupotrebljen i vjerojatno, da je živ, bi se sramio koji sve ljudi nose križ oko vrata. Nepoznat javnosti, previše ga se poistovjećuje Kršćanskom crkvom, što je potpuno krivo. Njegova je bila pacifistička revolucija (poput Gandhijeve u Indiji) i temeljila se na eliminaciji društvenih slojeva u ime veće solidarnosti. Primjer: vidjevši davanje milodara crkvi što su ih dali jedan bogataš i jedna sirota baba, branio je babu koja je dala puno manje, ali je za razliku od bogataša, dala gotovo sve što je imala. Iako ga danas automatski bez razmišljanja ljudi blate jer im je Da Vincijev kod sjebao ionako isprani mozak, Isus Krist je bio prvi pacifistički revolucionar, i zbog toga je ubijen u 33.oj godini života.
6. Ernesto Guevara De La Serna: bolje poznat kao Che Guevara (nadimak Che je dobio po tome što se Argentinci međusobno zovu prijateljski Che, a on je bio iz Buenos Airesa), borio se Castrom na Kubi sanjajući o ujedinjenoj komunističkoj Južnoj Americi. Pobjedivši revoluciju protiv diktatora Batiste, ostavio se političke funkcije na Kubi i krenuo u Boliviju, gdje ga je 1967., u 39oj godini života, ubila CIA, zajedno s njegovom četom. Nakon smrti su njegov grob skrivali desetljećima. Na žalost je i Che zloupotrebljen i polako postaje modni detalj.
5. Giuseppe Garibaldi: osim toga što je bio glavni razlog što se Italija proglasila samostalnom 17.03.1861., njegova je revolucija i dan danas rijetkima poznata. Rijetko gdje se može naći da je Garibaldi, nakon talijanske samostalnosti, napao ostatkom vojske Vatikan, tvrdeći da je to najveći talijanski neprijatelj. Imao je potporu kralja Vittorija Emanueleta sve dok se pizdun nije povukao zbog prodike što mu je napravio francuski car Napoleon treći, koji je rekao da je Papa sveta ličnost. Talijanski kralj je zapovijedio tako Garibaldiju da se vrati i zaprijetio mu. Garibaldi ga je, dakako, poslušao, ali se nakon nekoliko godina vratio istom pohodu, gdje ga je opet kralj zaustavio. Popizdio i razočaran, otišao je prema sjeveru, odbio svaku političku funkciju i umro kao ribar- tko je drugi direktno napao Vatikan, i to dvaput?!
4. Đorđe Balašević: bin Ladenov vršnjak, njegova je hrabrost kulminirala u petnaest godina 1986-2000 gdje je otvoreno pjesmama pričao o stanju na Balkanu. Dokumentirao je pjesmama, dvadeset godina povijesti na Balkanu. Omražen od Miloševićevog režima, na njega je počinjen atentat u Sarajevu prije početka rata, odbio je potom poziv u srpsku vojsku, rekao obitelji da se skloni u Sloveniji a on je ostao u voljenom Novom Sadu. Srećom je sve dobro završilo ali je Balašević bio jedini na ovim prostorima koji je imao muda otvoreno kritizirati, i često vrijeđati rasističke i ekspanzionističke politike novo stvorenih država. Dan danas za mnoge predstavlja nit sloge što spaja južno slavenske narode.
3. Fabrizio De Andre': talijanski kantautor (1940.-1999.), uveo anarhiju u glazbu sedam godina prije onih koje smatramo inicijatorima anarhije u glazbi, Sex Pistolsa. Iako je bio pripadnik visokog građanstva, vječno ga je kritizirao i branio društveni šljam u pjesmama- lopove, ubojice, često i prostitutke. Prvi je uveo vulgarizme u talijansku glazbu i tako su često njegove pjesme bile podvrgnute cenzuri, a 1980. ga je otela sardinijska zločinačka organizacija; povukao je odmah tužbu protiv onih koji su ga fizički oteli i usmjerio krivnju prema organizatorima otmice. Po mome je mišljenju bio najbolji i najhrabriji tekstopisac ikada, što mogu potvrditi oni koji shvaćaju talijanski jezik (ili oni koje je volja prevoditi) pjesmom «Il testamento di Tito».
2. Stemberger Istrijan: poznat mi je kao takav, nigdje mu nisam pronašao ime. Partizan u Istri tokom rata, našavši ubijenu obitelj prestao se držati vojnih pravila i zakona, uzeo pušku i ostavio vlastitu četu i krenuo sam protiv svih- ubijao je sve s fašističkom odorom, bez upozorenja niti ikakve ratne procedure. Na kraju je i on nastradao, ali je zapamćen kao jedan od najproduktivnijih branitelja Istre. Međutim, nikad nije uvrstan u junake drugog svijetskog rata jer se suprostavljao vojnim pravilima, ali je posmrtno i izbjegao status ratnog zločinca.
1. Charles Spencer Chaplin: čovjek koji je svakako otvorio dvadeseto stoljeće, te karakterizirao cijelu prvu polovicu istog u kinematografiji. U onom je peridou bio najpopularnija ličnost, uveo je anarhiju u film, promovirao komediju, i njegovi se štosevi i dan danas koriste u svakakvim filmovima. Petnaest se godina borio protiv filmske industrije koja je uvela zvuk u film, i snimio 1936. posljednji Hollywoodski nijemi film, a 1938. je poečo snimati «Velikog diktatora»; svi su ga smatrali luđakom do 1939. kad je stvarno buknuo 2. svjetski rat. «Veliki diktator» je film kom su povukli sve nagrade jer je bio «prestrog prema Hitleru», bio je to prvi satirični film u povijesti, i dan danas je cenzuriran, a u nekim zemljama čak i zabranjen. Često je kritizirao, preko filmova, američku vladu te njeno ekstremno kapitalističko društvo, koja ga je prognala iz SADa. Kasnije su se javno ispričali, ali se Chaplin nije htio vratiti. Njegov je dosje jedan od najobilnijih u FBIu, često mu se pokušavala nametati pedofilija i širenje komunističke propagande. Dobio je posebnog oscara i titulu «Sir» nekoliko godina prije smrti, koja se desila u Božić 1977., imao je 88 godina. Kasnije je njegovo truplo ukradeno iz groba, ali ubrzo i pronađeno.
Zašto sastavljam taj popis? Pa na samo kako bih vas davio, nego kako bih rekao da smo i u bendu pokušali obaviti neke manje revolucije, npr. ostaviti si naziv koji je proizašao iz glave desetogodišnjaka, svirati rock dok svi sviraju nešto što je in, pjevati o nasilnicima, dilerima, prostitutkama, narkomanima, lopovima, razbojnicima...
Ali časna riječ, nismo to radili da se "isfuramo", nego jer nam je to bila dužnost. Naime, dugovali smo nešto rocku; znam da izgledamo zadrte budale koje ne vide ništa osim svoga, ali da nismo pomno doživjeli modernu glazbu nikad ne bismo shvatili koliko je ta ista usrana.
Bilo je previše fora u stilu da se muzika obnavlja i poboljšava produkcijski iz godine u godinu, mislim čiste gluposti. Prosječna današnja skladba ima između 3 i 4 akorda, tekstovi nemaju smisla niti se rimuju kako treba, i u pjevanim pjesmama traju premalo a u rap muzici previše. Čovjek može izbrojati na prstima jedne ruke dobre pjesme koje su proizašle iz rada nekog glazbenika koji je počeo djelovati nakon devedesetih. Recimo, nakon koncerta u Mimozi, par dana nakon toga, došao nam je čovjek oko četrdesetak godina, kako bi nas savjetovao; da odemo na «Lime wire» skidati pjesme iz 'ko zna kakve države, prevoditi ih i upisati ih sebi jer «danas to svi rade». Ma neka rade, kad je ionako sva ta muzika za kurac, i čak u tom slučaju, kopija je gora od originala, iako je i original sramota. Žalim za izgubljenim vremenom, žao mi je što smo svi iz benda rođeni netom prije rata, ne pripadamo društvu koje glasuje za moju štiklu ni koje te gleda krivo nisi li fan Hca ili cajki. Ma, dragi moji death, power, gotic i ne znam šta sve ne metalci, jeste li se ikad pitali zašto gitara ima 6 žica?! Mislim, znam da su prve četiri vama nepoznate, možda zadnje dvije vam nikad nisu pukle jer su najdeblje, niste htjeli trošiti na nove i tako stvorili to ubojstvo rocka? Pa svaka čast, uspjelo vam je, ali zaboga, ne nazivajte se rockerima. Rock je bio, pa bio je, skladan, instrumentalan, pjevan, pažljivo aranžiran, i distorziran ili akustičan uvijek je bio melodiozan, onda se čak moglo naletiti i na odlične tekstopisce. Pričam o ekipi čije su pjesme usrali obradama ti moderni bendovi, a da fanovi tih modernih bendova pritom pojma nemaju čije su zbilja te pjesme. Znate li da su najveći hitovi Marylin Mansona obrade? I nisu Korn napisali Brick in the wall, niti je Avril Lavigne napisala Knockin' on heaven's door, niti Limp bizkit «Wish you were here», niti Britney Spears «I love rock n' roll», niti Eminem refren od «Sing for the moment», niti Moby «Walk on the wild side», nego je od Lou Reeda... Ti ljudi kolju muziku na veliko, ne daju mira tim relikvijama, tim predivnim draguljima glazbene prošlosti. Tko od vas zna da je Mark Knopfler odustao od nagrade najboljeg europskog gitarista jer misli da bi trebala pripadati Stefanovskom? Tko od vas zna da je prvi dupli album u povijesti od Bob Dylana? Tko od vas zna da je najprodavaniji
album u povijesti od Eaglesa? Tko od vas zna da je Rod Stewart održao koncert s najviše publike? Tko od vas zna da je najprodavaniji debi album od Guns n' rosesa? Tko od vas zna da je «The wall» od Rogera Watersa najkvalitetniji koncertni show u povijesti ( i to bez da se koriste vatre i lubanje)? Tko od vas zna da je, po Fender tvornici gitara, najbolji gitarist na svijetu David Gilmour? Tko od vas zna da su Pink Floyd jedini bend koji ima dva albuma među 20 najprodavanijih na svijetu? Tko od vas zna da je Syd Barrett otkrio maksimalnu distorziju na gitari, i to u 1966.? Tko od vas zna tko su Mark Knopfler, Eaglesi, Rod Stewart, Bob Dylan, Pink Floyd, Bob Dylan, Roger Waters, David Gilmour, Guns n' roses, Lou Reed, Syd Barrett? To su ljudi koji su znali. Koji su znali pisati, skladati, aranžirati, pjevati ili svirati, stvari koja moderna muzika više i ne pruža.
Limunova pita se zagledala u te stupove, htjeli smo poboljšati i autorske i sviračke sposobnosti iz pjesme u pjesmu. Žao mi je što nismo bolje prošli, što nismo uspjeli ništa reći o licemjerju, eksploataciji, revoluciji, deruralizaciji, zločinu, možda jer se tekstovi uz loš (iako dobro plaćen) razglas u Uljaniku nisu nimalo čuli. Limunova pita nije napravila nekakve promjene, nismo uspjeli uskrsnuti rock glazbu, tu smo bitku izgubili. Pokušali smo «Manijakom», kao prvo, ali ju nisu razumjeli.
Naš je manijak zabavljao ljude. To i nije toliko loše...
Post je objavljen 01.09.2006. u 02:38 sati.