Mazurin Kačkavalj? Koje je značenje tih dviju neobičnih riječi? Vjerovali
ili ne, meni se tako predstavio nepoznati gospodin srednjih godina.
Zauzeo je mjesto nasuprot meni za stolom, u jednoj neuglednoj periferijskoj
krčmi u koju sam svratio na porciju odličnog graha kojeg tamo pripremaju.
Nimalo neobično lice, no tamnije puti i po mojoj procjeni tri dana nebrijano.
Rijetka, prosjeda i kraća kosa bila mu je nemarno počešljana s razdjeljkom na
desnoj strani. Čelo visoko, bez bora. Ušesa srednje veličine i pravilna, s duljim
ušnim resicama. Obrve guste i prosjede kao kosa. Nos njegov, bio je pravilan,
s par kraćih crnih dlačica na vrhu. Obrazi okrugli i u skladu s usnama i bradom.
Reklo bi se, lice dobroćudno, a iza tankih stakala naočala koje je nosio živahno
su me promatrala dva svijetloplava oka, normalno raširenih zjenica. Smiješio se,
govoreći da mu je drago što sam dopustio da sjedne za isti stol samnom i kako
mu se moje lice čini poznato i prijateljsko pa si nekako sve misli da smo se nas
dvojica već sreli u ovoj istoj krčmi.
Rekoh mu, kako nažalost, nisam imao čast prije upoznati ga i da me je zasigurno zamijenio s nekim tko mi je sličan. Rekao sam također, da svraćam povremeno na porciju odličnog graha sa slaninom, uz koji ovdje srviraju i kruh što ga sami pripremaju od cjelovitog pšeničnog i raženog brašna.
- Francika!- viknu Mazurin nakon tih mojih riječi- Buš nam natočila malo portugisca... za mene i ovog dragog gospona?
- Budem, budem!- odgovara žena koju sam poznavao po viđenju i sada sam po prvi put čuo njeno ime.
- Znaš, budeš se ti malo strpil dok ne poslužim ovog gospona kaj mi je grah naručil, a došel je kak si i sam mogel videti, prije tebe!
- Dobro, Francika! Nema žurbe!- povika opet Mazurin.
Iz kuhinje je do naših ušiju dopirao zveket jedačeg pribora i Francikino melodiozno mrmljanje teksta nekog novog i meni nedovoljno poznatog šlagera.
Nastavit će se...
Post je objavljen 31.08.2006. u 23:51 sati.