Marketing
The On je prije, sad već skoro dve godine, dobio poslovnu ponudu za usavršavanje. Nije bitno za šta.
Bitno je da sam se ja pomirila sa, jebenobolnom, sudbinom.
I nakon smrskanog srca, rijeka i mora suza, proklinjanja i svačeg nečeg što nije bilo ugodno, neko vrijeme od par mjeseci sam bila mirna. Osjetila sam onaj unutarnji mir, što nisam osjetila u te tri godine igranja povuci - potegni s njim.
I baš mi je bilo dobro. Sjetila bi se ja njega, srela ga, oboje smo glumci za oskara tipa "ništa se nije dogodilo i baš nam je cool"..... oke, serem, ja nisam takva glumica. Prepuštam oskara njemu. Pljesak molim!
I sada se fucking sudbina opet počela poigravati sa mnom. A sudbina je u vidu njegovih radnih kolega.
Koga god da sretnem, mora ga spomenuti. Onako sa onim zločestim tonom u glasu i iskricama u očima.
/" target="_blank">
A ja i opet pucam po šavovima. Idem na satove glume kod gospođe Savjesti, ali osjećam da ono što je zarastalo dve godine, ponovo puca. I peče za poludit.
Postajem apatična. Takav slijed događaja pa sad još te beskonačne humoristične epizode s njim... znate šta? Zaboli mi jedna stvar! Točnije; moja "mala" guzica!
Kada bi sad vidjela da koncertni klavir pada na mene, ja se ne bih pomakla za milimetar!
Znam samo da idući koji mi ga spomene će ostati bez srca, koronarne vene a vrlo vjerovatno i tri-četiri rebra s lijeve prednje strane! A onda ću mu pojesti srce dok me u šoku gleda!
Znate da ja na kirurgiji gradim karijeru pacijenta od 4 godine?!?!
Prije točno 13 godina prekinula sam začarani krug šivanja i vađenja konaca.
Tada me je kučka sudbina uspjela zajebati i još jednom me poslala da se igram pacijenta!
A ja sam naivno pala na foru. A ja proklinjem kirurgiju i prvi put kada su me starci odvezli gore da me pokrpaju! Trebali su me ostaviti da iskrvarim. Učinili bi uslugu meni, pa The Njemu a na kraju krajeva i čitavom svijetu. Točna je ona, jedna budala manje, kila kruha više.....
Post je objavljen 31.08.2006. u 19:34 sati.