Sinoč mi se opet dogodila repriza...jebemu, kak se te stvari stalno događaju meni... Imam 15 god, i dosad sam se selila četiri puta, četiri škole, i promijenila hrpe prijatelja... Dosad sam u životu imala dvije najbolje prijateljice koje su me izdale, točnije ostavile zbog drugog društva il svima ispričale moje najdublje tajne koje sam im rekla u strogom povjerenju... I od tada ne vjerujem nikome. I sinoč sam se još više uvjerila u to... Bila sam vani s dva frenda, i jedan od njih mi je stalno obečavao da me nikada neče ostaviti na cjedilu i da on nije takav tip. I tek što je dovršio tu rečenicu, ugledao je jednu od tih mojih bivših najboljih prijateljica s njezinim novim frendicama i odmah pohitao njima da se upucava jednoj od tih frendica, i ja si mislim: evo frend me ostavio zbog moje bivše naj prijateljice koja me izdala!!! I nisam znala šta bih, dal da plačem il da se smijem... Jer stvarno, nemoguče da sam baš tolki pehist na svijetu!!!!! I ništa, okrenula sam se, i prvo što sam čula je njihov smijeh, ona je u tom trenutku uživala, uživala je vidjet kak me ovaj kreten spustio nisko i otišao k njoj. Jedva sam se suzdržala da ne zaplačem, nisam htjela otič doma pa da si misle da je to zbog njih (neču im pružit to zadovoljstvo),skrenula sam u neku ulicu, bilo gdje sam ne doma. Obišla sam cijeli kvart (brijem da sam prohodala dva kilometra) sama samcata i imala sam dosta vremena na razmišljanje. I na kraju sam shvatila da još nikada u životu nisam imala pravu pravcatu frendicu, jer svi prijatelji u mojem životu su bili tu uglavnom iz potrebe, Iskorištavali su me i ja sam im dopustila jer nisam htjela bit bez prijatelja... Nisam si htjela to priznat... Onda sam si počela mislit da i ja u nečem griješim, jer uvijek sam mislila za sebe da sam dobra frendica i osoba od povjerenja, u čemu onda griješim?????? Zato se bojim srednje, šta ak se to moje prokletstvo nastavi, najradije bih bila nevidljiva nego ismijana... Sad imam jednu frendicu, ona je uvijek bila uz mene,ona se od ostalih razlikuje to što mi nije punila glavu nekim ispraznim obečanjima, ona je sva ta njihova obečanja provela u djela... Jer kad bi me svi napustili ona bi se pojavila i zbog toga ju volim, al joj ne vjerujem onoliko koliko bih htjela, jer sam sad opreznija što se tiče prijateljstva. Jer na kraju ipak ne možeš nikome vjerovat osim sebi ( I to je okrutna realnost)...
Post je objavljen 31.08.2006. u 17:17 sati.