Danas sam bila sa zakonitim u Kiki, išli smo malo pogledat kaj ima, nisam još obišla jedino taj šoping centar u ZG-u (King Cross mi je postal već ko drugi dom), i tak da smo malo obišli.
Odma na početku me zapljusnul šok ko mrzla voda. Naime, gledam ja posteljine, treba nam 180x200 cm veličina. Nigdje nema, sve neke manje dimenzije. A kako smo zakoniti i ja megalomani, da nam ne bi bilo preusko zeli smo si ogroman bračni krevet pa sad nemrem nigde kupit posteljinu.
I napokon ju nađem (posteljinu). Cijena: 1300 kn.
Mooolim???? Piše da je od ESPRIT-a.
Pa kaj se sama pere i pegla ili možda pjeva uspavanku za te pare? Mislim, ozbiljno, kak može posteljina od pamuka, 2 jastučnice i navlaka za deku koštat 1300 kuna??? Pa da ju je proizvel Brad Pitt, majkumu, previše je!!!
A na polici do stoji kao jeftinija verzija – samo 890 kn.
Onda jučer frendica i ja malo šećemo po gradu i zavirimo u dućane. Frankopanska je postala dostupna samo onima koji zarađuju peteroznamenkaste cifre tjedno, jer u Divasu cipele i čizme koštaju po 4000 kuna. Onda je prek Tommy Hilfiger. Majica – 1020 kuna. Dalje da i ne pričam.
Što me dovodi do pitanja: kak opće ljudi žive kod nas? Mislim, s prosječnom plaćom si možeš rit obrisat. Kad idem s posla u centru kod apsolutno svakog kontejnera vidim ljude kak kopaju po smeću i traže plastične flaše da ih odnesu vratit i zaradit kojih 15 kuna.
Neću sad zabrazdit u te teme, malo da vas izvjestim kaj se tiče mog stanja. Trbuh još nije previše narasel pa sam okretna ko balerina, haha…ali, zbilja, imam tolko energije da je nemrem potrošit.
Ujutro se probudim oko 7 iako bi si mogla odspavat kolko god hoću (sad sam malo na godišnjem) ali to bi bio gubitak vremena, pa ko je još vidio spavat??? Do 9 ujutro sam već usisala stan, pripremila ručak za popodne, popila kavu, objesila veš, zajebavala muža da zakaj JOŠ spava, dala pesu jesti, pročitala kaj ima novoga na internetu… i onda stanem jer nemam kaj pa mi delaju crvi u guzici i moram nekaj radit. Pa se uputim u više-kilometarsku šetnju s pesom.
Nema šanse da se malo sjednem ili odmorim, u glavi imam planova i planova, zakoniti se niti ne trudi pratit moj tok misli, a bogme i letenja okolo. Znam da mi nebu ta energija vječno trajala pa uživam. A sad vas pozdravljam jer sam mirna za kompom već 10 minuta i žurim peglat 
Post je objavljen 31.08.2006. u 16:31 sati.