

Dani prolaze...tako munjevito...toliko brzo da boli...Mrak me poalko obavija,guši me...jer znam da se bliži naš rastanak. Moliš me da ne plačem...ali ovaj put tražiš previše...
Suze se nakupljaju u mojim očima, zamagljuju ovaj prozor u dušu koja pati..Polako i nesvjesno, jedna suza klizne preko moga obraza...i tada sve postaje stvarnost...naš rastanak više nije samo riječ koju smo toliko izbjegavali...prešućivali ju i pravili se da ne postoji...Toliko ti toga želim reći,ali ne mogu...suze me guše,sprječavaju riječi da napuste moj usne...Tišina nas polako radzvaja...Tvoj zagrljaj, nekoć tako snažan,sada popušta...ostajem sama na ovoj stanici boli...stojim s tugom u pogledu...prazninom u duši koja je jednom voljela. Koja se odlučila prepustiti,vjerovati...barem jednom u životu...sasvim se predati...A sada..sve što je ostalo su uspomene...djelići sna koji smo nekoć živjeli...sna koji se neće ostvariti..krhotine osjećaja koje mi ranjavaju srce...
A suze će teći i nakon što odeš...svaku noć će me uspavljivati...one će mi pokazati put prema tebi...i opet ćemo biti zajedno...Barem u snovima...
Ponovno ćemo biti sretni...

**PoZdRaV Od ImAgInArY GiRl**
Post je objavljen 31.08.2006. u 14:35 sati.