Marketing
krumpirko
i tako još prije par dana dok nije još bilo ovih sibirskih hladnoća, reče meni stari, ''ajd samnom u bašću vadit krompir''. ''ajd bogati'' rekom mu, iako pomalo uz negodovanje i preseravanje. i tako pođosmo mi u avanturu života. jutros sam si uzeo slobodu, otuđio od starog fotoaparat i uslikao sad već ''pristojnu'' bašću:
ova slika je uslikana s ulaza u bašću, a kraj bašće je kod one crvene kuće u pozadini. naime, prvotni plan je bio da se probijemo ''stazicom'' koju možete (nadam se) uočiti na sredini slike između ovih stupova od ''vinove loze''. poprište kopanja krumpira je ova zemljana površina s desne strane. ta zemljana površina je uslikana nakon što smo iskopali krompir. kad smo uočili da se ne vrijedi probijati po sredini, našli smo ''prečac'' i s desne strane došli do mjesta gdje je navodno rastao krompir. ja sam jednostavno odbijao vjerovati da na tom mjestu raste krompir jer se od silnog korova, trave i obližnjih bundeva tlo jednostavno nije vidjelo. stari je sretno ustvrdio: ''a, tu je krompir''. rekoh mu: ''to krompir? di ti vidiš krompir?'' no moj stari se nije dao omest i već slijedećeg trenutka je uz pomoć raznih motika, vila, lopata i aršova (neki za aršov kažu štihača) počeo veselo i polako uklanjati korov i već se malo nazirala zemlja s kućicama krumpira. ja sam u međuvremenu istraživao okolni teritorij. u jednom trenutku sam se zapetljo u nekakvu travu čudne sorte, no uz pomoć noža kojeg sam slučajno imao uza sebe sam se otpetljao. zatim sam začuo šuškanje u travi... pomislih da mi se u najmanju ruku približava crna pantera ili kakav leopard, jer bi se samo oni mogli snaći u ovoj džungli. no bila je to samo moja mačka... odahnuh. tada je moj stari počeo veselo dozivati da je sve spremno za kopanje i primjenivši moje poznavanje pronalaženja putova po kišnoj šumi, vratih se i započesmo s radom. još uvijek se zemlja jedva vidjela, a aršov je teško probijao oklop korova i trave da bi došao do krompira. počeo sam ponovno s preseravanjem, no moj stari je samo rekao: ''nemoj tako, ovo je sve tvoje, moraš raditi, kako te nije sramota...'' no ja sam samo rekao da je dovoljna sramota što nemamo normalnu bašću ko svi drugi ljudi u okolici, a ne ovo plućno krilo na zemlji... još malo pa će doć oni divusi iz amazone da započnu sa siječom. i kopao ja tako sa starim, kopali mi jedno 2 sata i iskopali 3 vreće krumpira. dok sam kopao, naišao sam i na mišje gnijezdo i unutra su bila tri mala miša. dozvao sam mačku, no ona ih je odbijala pojesti. svašta. i kad smo napokon završili, potražili smo tajni put iz bašće i izišli. bio sam premoren i brijem da sam pokupio malariju. na meni je bilo priljepljeno sva sila čičaka i trave i sve me je bockalo, dok je moj stari pjevušio neku pjesmicu iz mladosti.
jednom me je stara poslala u bašću da donesem neko mrkve, rajčice, paprike i peršuna. evo, ko na slici to sve pronađe, svaka mu čast, poštivat ću ga do kraja života.
e da, jednom prilikom smo Grof d Brokula i ja ošli u bašću nabrat jabuka... uostalom, pitajte njega kako je bilo.
Post je objavljen 31.08.2006. u 13:02 sati.