„Sva si ko' iz izloga jeftinih slatkiša“-pjevala je nekada slovenska rock grupa „Buldožer“(u moje vrijeme mladosti). Baš sam se tog stiha sjetio gledajući dvije lutke obučene u šokačke narodne nošnje u predvorju osnovne škole u Batrini, te pomislio kako smo mi šokci postali ko' rijetke zvijeri koje će se uskoro početi čuvati po kavezima i pokazivati djeci ko' krapinske praljude. Naravno da se šalim, ali kao i uvijek, ko' i ostali šokci grubo i često sarkastično na vlastiti račun. Pa stvarno, kad vidite, priča oko čuvanja stare rubine, običaja i svega ostalog poprima zastrašujuće razmjere. Sela su prepuna napuštenih kuća, a u stare snaše koje nose tradicijsku crninu gledaju gotovo s čuđenjem a možda i prezirom oni što se šarene od jeftine kineske odjeće koju možete naći i po selima, a ne samo u gradovima. Po kineskom pravilu trebali bi biti svi jednoobrazno odjeveni, a mi baš volimo biti svatko na svoj način drugačiji (kad pogledate nošnje, ma nema dvije iste). Ipak su mi najljepše mlade djevojke odjevene u narodne nošnje. Mislim da kad djecu u to obuku, ipak ih maltretiraju. Najljepše je vidjeti mladost i njoj pripadajuću raznolikost svekolike ljepote, a to znači djevojke i mladiće. Bit ću do kraja iskren, pa ću reći da mi se plastične lutke odjevene u narodne nošnje ne sviđaju, jer im nedostaje životnost. Nespojiva je plastika sa narodnim izvornim ruhom, ma koliko namjera bila dobronamjerna. Baš sam zločest danas.
Post je objavljen 31.08.2006. u 13:27 sati.