sjedim sama i razmishljam..
razmisljam kuda sve ovo vodi
a znam da mene nece odvesti nikud..
jer ovo me unishtilo,unishtilo do kraja,
ti si me unishtio...
i nisam vishe sposobna ni razmishljati o tebi,
a kad mi neshto kazesh ne čujem te..
kao da si odjednom nestao iz mog života
i vishe te ne primjecujem..nema te..
ali da je bar tako lako..
jer varam samu sebe kad kazem da mi ne značish nishta,
jer da je to istina ne bih se osjecala ovako..
ovako jadno..a to je samo zato shto nema tebe..
I ne mogu ti opisati koliko te mrzim..
ali ta prokleta ljubav ubija mržnju
i zato mrzim ljubav i mrzim tebe...
Ali suze nisu lijek..i zato ne placem..
ali place mi,znash?
ne zelim vishe glumiti da mi nisi sve
jer dobro znash da sam te voljela a ljubav se ne zaboravlja tako brzo..
i kako cu te uopce zaboraviti?kako??ne znam..
ali suze nisu lijek...
i iako bih te zaboravila kad mi kažesh da ti je žao.,
moj jeb*ni ponos to ne dopushta..
znam da ti je žao ali ja ne oprashtam tako lako..
zato molim te odlazi!jer samo me mučish..
i pravit ću se i dalje da te zaboravljam,
nadam se da ću jednoga dana uspjeti..
ali srce će znati tajnu koju ti nećesh saznati..VOLIM TE!
Post je objavljen 31.08.2006. u 13:00 sati.