Marketing
............prolaznost..............
Neki dan na portalu pročitam prognozu da će u višem gorju padati snijeg, na što sam se slatko nasmijala, reko, baš bude, moš mislit. Ali fakat ovi meteorolozi i pogode, čovječe danas je u jutro bilo zima, a jučer je padao snijeg na Zavižanu.
To me je eto podsjetilo da nam dolazi zima. Velim ja, kada dođeš s godišnjeg možeš se već pripremati za Božić. Vrijeme leti, nisam vjerovala kada su mi pričali da kada prođeš 30 vrijeme preleti. Ja tada imala 18 ili malo više i meni je sve sporo išlo, škola, faks, kada ću moći izlaziti bez limita, kada ću dočekati da zarađujem svoje novce i kupujem si što hoću. O Bože, kako je to bilo slatko vrijeme.
Sada živimo od plaće do plaće, to je nekako važan dan, onda ju potrošiš za par dana i jedva čekaš sljedeću i u tom nervoznom iščekivanju nisi niti svjestan koliko prebrzo tjeraš to vrijeme.
Kada ti je dijete malo, jedva čekaš da počne sjediti, pa da prestane piškiti u pelene, pa da prohoda, pa da progovori (kako bi ti olakšao sporazumjevanje; npr. da ti kaže što ga boli i sl.), pa onda krene u školu. Sve vrijeme nešto čekaš, a dok čekaš nisi niti svjestan da ti prolaze dani u kojima se treba uživati, a kada prođu onda ti je žao. Kada djeca krenu u srednju više ih praktički i ne vidiš. Kada su doma komunikacija se svodi: što ima za jesti (dobro je kada nije nešto što vole, pa se komunikacija produži zbog rasprave da oni to ne jedu), kada treba dati đeparac i sl., a ostalo vrijeme doma se zatvaraju u sobe, ulaze u svoj svijet i isljučuju se, slušaju mjuzu, uče (ako), čitaju, dopisuju na mobitelu, a ako ima ljubavnih problema, tada nastupa i ono neizbježno buljenje u plafon.
Da vam iskreno kažem, shvatila sam da i u tome treba uživati jer uskoro će otići od doma i faliti će mi i tako sada smiješne stvari.
Dok su djeca mala, mi mame zahrđamo, ne idemo na kavicu s frendicom i sl. jer moraš doma sve napraviti i to ti počne grozno nedostajati. Vidiš se s frendovima, ali to su obično druženja kao rođendani, fešte i sl. kada idu i djeca, pa se teško baš možeš ispričati s prijateljima. Blaženi telefon, on katkad spašava situaciju jer možeš komunicirati dok dijete spava, ali tu su onda muževi koji viču iz druge sobe da li ti treba pomoći odlijepiti telefon od uha i sl. komentari, te ti tada razgovor prisjedne i moraš ga prekinuti zbog mira u kući. Jest da još danima se zna slušati: znaš da telefon služi za izmjenu hitnih informacija, a ne za priču...ako hočeš pričati odi na kavu....Možeš mislit kako mogu na kavu!!!!Pametnjakovići!!!!!!!!!
No, dođe brzo vrijeme kada i možeš otići na kavu, a kako izgleda kava s 40???? Smijeh živi!!!!!!Dobro je kada nije prejaka depresija, čak se i nasmiješ bračnim dogodovštinama, no katkad ima suza, smirivanja da nije sve tako crno, da je sve to normalno (što na kraju i jest), isl. Doduše te kavice su spas....ozbiljno.........tu se ispušeš, daš si oduška, a onda dođeš doma smireniji, veseliji.......Mada se tada postavlja pitanje s kim si na kavi???? Što vi babe imate toliko za pričati????? Sigurno kujete neki ratni plan?????????
Muški....svi su isti...doduše neki bolji, neki lošiji....ja se na svog ne mogu baš požaliti, ima on nekih loših strana, pa tko ih nema, ali u biti je jako tolerantan i dobar.
Moje frendice prolaze puno gore....Ali se žrtvuju za tu, jednom mjesečno, kavicu.
Jedan dan sam sa svojom sestrom pričala o tome kako izgledaju te kavice, na što mi je ona predložila da napišem knjigu kao Seks i grad.....pa kada bi žene napisale i opisale samo jedan bablji izlazak, knjiga Seks i grad je beba za to....
Eto kako vrijeme ide, prošla pauza, moram se primiti posla.......
Post je objavljen 31.08.2006. u 12:06 sati.