Dlanovima zaroni u moju kosu
I mrsi nježno pramen po pramen.
Nek se na usnama tvojim pojavi smješak,
Kao ljubavi naše vječiti znamen.
Poljubac negdje na vrat mi spusti,
Nježno me nasloni na tvoje grudi.
Uronjeni jedno u drugo za vječnost,
Gledat ćemo novu zoru što rudi.
Dodir svoj pretoči mi na ustreptalo tijelo,
I ne odvajaj me od sebe, jer tu mi je mjesto.
Strašću opijena, predajem ti se zauvijek,
Uzdigni me u nebesa i postavi na srca svog prijesto.
A ti već gospodariš mojim bićem i tijelom,
U tvojim venama moja krv kao da vrije.
Žarom dodira, opijeni, jedno uz drugo,
Srcem srce dodirujemo, dok nas ljubav grije.