Ova je zemlja tvrda, pretvrda...
I dodjoh ti s rukama u dzepovima,
Izgrebanog lica od proslosti.
I htjedoh te vidjeti, onako hladnu,
Uredjenu za posljednji bal.
Htio sam ti reci da si andjeo,
I da si kamen s krsa.
Htio sam ti pokazati istinu,
Jos uvijek nosim je sam.
Ne klecim pred ostacima tvojim,
Samo sam dusu uhvatio tvoju.
I sapat tisine i vapaj gole misli...
Ti si mi na pameti.
Ne osjecam zamor, mozda ni strah,
Ovo je tijelo okusilo ceznju.
Ja sam bezdusan, ja sam sam,
Kao glasovir u praznom hotelu.
Nisam ja za ovu tvrdu zemlju,
Mene ce put do mocvare odvesti,
Do neke nabujale rijeke,
Da postanem dio plavetnila vjecnog.
Hoces li me ikada cekati?
Da ti poljubim dlan u praskozorju...
Hoces li me zaista cekati?
I vratiti mi vjecnost pomazanjem...
A zemlja suti...
Post je objavljen 18.10.2006. u 13:17 sati.