Marketing
Ormar
Danas je bio poseban dan. Naime, došao mi je namještaj koji sam naručio po mjeri za svoju sobu - ormar, radni stol (jedan od onih veeelikih) i četiri police za knjige. Sve bi bilo u redu da ormar (a i on je doista velik) nije prevelik za bilo koji način prijenosa u moju sobu. Dakle, sve je izgledalo nekako ovako:
Pokušaj broj 1: VRATA
Negdje ujutro (ne znam kada jer nisam gledao na sat) zvoni zvono odozdo. Javlja se isti onaj čovjek koji je dovezao i Lukinu sobu prije negdje manje od mjesec dana. Uglavnom, sve su donijeli gore, osim radnog stola jer će njega tek kasnije (nekako imam osjećaj da su ga to isto jutro i proizveli pa su ga stavili da se suši dok oni slože meni ostatak narudžbe u sobu). I noseći ormar koji je širok oko jedan metar u hodnik iste širine, shvatili su kako zbog visine ormara koja je premašivala vrata neće moći na taj način dostaviti meni ormar u sobu. Već sam se zabrinuo da će ga morati rastavljati pa ponovno sklepati i da to više neće izgledati tako dobro, no mama je došla na odličnu ideju...
Pokušaj broj 2: PROZOR
"Pa mogli biste iz prozora u hodniku [koji s prozorom moje sobe praktički čini pravi kut] prebaciti ormar u prozor njegove sobe!" rekla je zadovoljno se smiješeći. No, nevolja je htjela da se ne daju sva tri krila prozora iz hodnika otvoriti, tako da nije bilo nikakve mogućnosti da ormar prođe. Ipak, moram priznati kako ih je bilo donekle zanimljivo i zabavno gledati kako se koprcaju s velikom gromadom drva ne uspijevajući ga dostaviti na potrebno mjesto. Znam da sam užasan, ali ipak su nam dostatno naplatili tako da se ne ustručavam podsmjehivati žustrim naporima koji su bili ovoga jutra izvađani.
Pokušaj broj 3: DOLJE-GORE
Nakon što sam izgubio već svaku nadu da će taj veliki ormar ikada biti u mojoj sobi, glavni od dostavljača se dosjetio veoma zanimljive stvari te je odmah pozvao još trojicu ljudi iz njihovog studija, a koji su bili negdje u blizini. Ormar je s nešto manjim naporom odvezen u prizemlje i to u atrij. Znate li ono kada se koncertni glasovir zna u filmovima dizati na tko-zna-koji kat nekog ogromnom nebodera. To se upravo dogodilo s mojim ormarom. Samo što nije bilo dizalice, već tri čovjeka u atriju dolje, i tri u mojoj sobi gore. "Uspjeli su!" napokon se oglasi mama, a ja prestanem gledati neki znanstveni dokumentarac i zaputim se u sobu provjeriti je li to moguće.
:-)
I kada sam sve temeljito obrisao od piljevine i prašine (neka vas ovo ne zavara, namještaj je vrhunske kvalitete), krenuo sam slagati knjige na police. Odjednom mi se u ruci našla najpoznatija knjiga C. S. Lewisa "Lav, Vještica i ormar".
Lava - još uvijek nemam.
Vješticu - nemam.
Ormar - IMAM! :-D
Post je objavljen 30.08.2006. u 23:34 sati.