Baš sam sretna danas. Probudila sam se prije pola sata i od onda mi je osmijeh na licu. Nema nekog posebnog razloga. Jednostavno sam sretna. Svatko može biti sretan. Kad je većina ljudi iz mog društva mrzovoljna, meni je i dalje smiješak na licu.
Prijateljice iz mog društva pričaju kako ih živcira jedna osoba. Mene ne. Znam da smo svi u nekim situacijama glupi. Ne dopustim si da me netko živcira. Meni su svi ok, neki više, neki manje, ali s nikim nisam u svađi. Svi imamo dobre i loše strane, vrline i mane. Nitko nije savršen, pa ni ja. Prijeđem preko ovih loših i zagledam se u one dobre strane. Nije tako loša kako ju one smatraju, s njom možeš razgovarati o svemu, puno toga zna.
Kada smo vani i ne događa se ništa zanimljivo, svi kukaju da im je dosadno. Ja ne. Meni skoro nikada nije dosadno. Mogla bih cijeli dan samo sjediti, zujati i ne razmišljati i ne bi mi bilo dosadno. Ne znam, ja sam takva.
Možda je to samo meni tako, možda sam ja fakat čudna jer ne pijem, ne pušim I ne ludujem za svakim dečkom koji prođe po cesti…
Možda je fakat problem samo u meni??? Neznam…
Možda je problem što mi se uvijek svidi kriva osoba???
Što mi se uvijek sviđa netko tko se sviđa još nekome???
OPROSTITE LJUDI, ALI JA NISAM SAVRŠENA!!!
Evo vidite… I dalje mi smješak ne silazi sa lica…
Pusssssssek!!!!
Post je objavljen 31.08.2006. u 12:30 sati.