Često traju moraliziranja, pa i na blogu o jednakosti, a u Titino doba to je bila državna politika. Međutim, upravo zbog različitosti je ovaj svijet tako lijep i ne mogu svi imati sve i dobro je da je tako. Neki ljudi svoje stanje pripisuju sudbini, ali, mislim da svatko živi baš onako kako si je odredio u glavi, ili, preciznije, svatko je kreator svoje sreće. Prije nekoliko godina imao sam čast biti u društvu jedne njemačke milijunašice. Bila je medicinska sestra, bez ikakvih znanja o financijama, a jedna ju je životna tragedija natjerala na akciju. Pokazala je da nije važna ni škola ni uvjeti nego ciljevi i želja za njihovim ostvarenjem. Rekla je - zar pametni ljudi danas ne rade za polupismene gazde? Tko je tu sposobniji?
Pa, onaj pametan, ali on nema ciljeve kao njegov gazda i oni se razlikuju upravo po tome. I još nešto, rekla je - kad bi se sav novac svijeta podijelio podjednako, svaki bi čovjek dobio po pet tisuća dolara. I što bi se dogodilo - jedan bi otvorio kafić,
a drugi bi otišao tamo i ostavio svoje novce. I opet bi se sve vratilo na staro. Tko je imao, imao bi opet, a tko nije, brzo bi ovo spiskao. 
I zapravo je sve onako kako treba biti. 
Post je objavljen 31.08.2006. u 07:07 sati.