Čekam Renatu da dođe.Kasni već 1 sat.Pojma nemam di je.I kak mi je dosadno,sjetim se da idem čitati dnavnik..nakon Uskrsnih praznika,pišem o uzbuđenju kada sam prvi put vidla Keku..pa Ivanin rođendan,kad sam se napila i rigala..Pa Kekin i moj rođendan,i onda čitam ONO,i barem me to razveseli i malo se nasmijem..:)...onda dopisivanje s Kekom,kad sam mu TO rekla,i opet se smijem malo...pa ona NEZABORAVNA FENOMENALNA subota s Kekom kod susjedove kuće...ajooj...onda se prisjetim svih osjećaje koje sam osjetila u tom trenu..svi njegovi dodiri..poljupci..sve što sam je osjećala da on osjeća...!!...pa čitam zadnji dan osnovne škole...jebote...uf...tak mi je teško to uopće pisati..sram me da nepišem kolka sam kučka bila!!!! kolko me on volio,stvarno volio do bola,a ja ko da mi to nije baš previše značilo!!! ko da sam se igrala....još sam tad bila zaigrana i valjda preponosna..a sad MI SE ODBILO U GLAVU.....sad sam opet bjesna i ljuta NA SAMU SEBE..kak sam mogla biti takva prema njemu?!?!?!!!!..tak me boli glava i slaba sam....nemam snage.....Isuse Bože..još 4 dana.....e sad ću svaki dan pisati postove...baš mi se daju pisat postovi,al ozbiljno mi se da...kad je to jedino kaj radim...kak je prazno bez Tajane....a ni njega već dugo nisam vidjela....tako mi fali...
ne znam..i ne mogu se pomirit s tim da ga više neću gledati....a tako je neponovljiv!! "da ga nema,trebalo bi ga izmisliti"-citiram njegove riječi,koje je za mene rekao...
i kao da svakog trena čekam njegovu poruku..tako sam očajna..sama među 4 zida..sami ja i vrijeme....ufff.....
sinoć mi je bilo koma,tak sam se osjećala samom,nigdje nikoga,a bilo je tek 22:00,i već mi se spavalo...i onda opet tuga..žaljenje.....
Onda sam Keki poslala...:
"...zamjeti me..uzmi me za ruku...
zašto smo kao stranci,kad je naša ljubav tako jaka?..
zašto želiš nastaviti bez mene..?..
...svaki put kad pokušam letjeti,srušim se bez krila..
osjećam se tako malenom..valjda te trebam..
i svaki put kad te vidim u snovima,vidim tvoje lice..
progoni me...valjda te trebam..
...pokušavam se uvjeriti da si još ovdje..
to je jedini naćin,da jasno vidim što sam učinila...
..čini se da ti lako krećeš dalje..
...ja sam sve upropastila...
molim te,oprosti mi...
moja ti je slabost izazvala bol...
..znam što je ponos i znam zašo ga nemam...
..za tebe postajem pokorna......"
I evo,došla je Renata...!!!!
Zato idem.........
Ne zanm kaj da više napišem..Samo se sjećam kako je bio DIVAN prema meni,obožavao me..a ja....ja bila kučka
ah...
ajd pusssa svimaaaaaaaa...............
Post je objavljen 30.08.2006. u 20:13 sati.