Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brouhaha

Marketing

Koncert za dušu

... onaj Gibonnijev, održan jučer u Osijeku. Puna dva i pol sata čiste uživancije i pjevanja. Jedan od kvalitetnijih glazbenika u Hrvatskoj, "podizač" odlične atmosfere koji iskreno uživa u svojim pjesmama.
Nakon prvih ritmova Ovo mi je škola znala sam da počinje, usudila bi se reći, vrhunski spektal, koji samo on može napraviti. Ne mogu se točno sjetiti redoslijed pjesama, jer ih je stvarno puno odsvirao... Bilo je tu malo onih starih dobrih, pa malo novih - koje je publika i više nego dobro prihvatila i znala svaku riječ... Ma mogla bi reći da je publika otpjevala cijeli koncert zajedno s njim i u tome je pravi doživljaj svega. Tisuće i tisuće ljudi koji pjevaju u isti glas. Ne mogu ni zamisliti kako njemu to izgleda, kad je mene diralo u srce.

Nekoliko trenutaka mi je ostalo u sjećanju, a posebno meni jedna od najdražih pjesama Ako me nosiš na duši koju je otpjevao nakon bisa, i to a capella. Predivno. Oprosti, Libar, Tempera... nakon svake pjesme je otpjevao refren iste i ponavljao nekoliko puta, zbog čega mislim da je koncert zbog toga toliko trajao.
Tijekom takve izvedbe poslije pjesme Vrime da se pomirim sa svitom, izvukao je mladi par iz publike koji se ljubio na stageu tih nekoliko minuta - a ta slika se savršeno uklapala uz tekst pjesme, i koje ću se uvijek sjetiti kad čujem te stihove.
Više od pola pjesma Zlatne godine pustio je publiku da otpjeva u potpunom mraku (sa svjetlucanjem upaljača)... poseban osjećaj. A kad već spominjem osjećaje, nakon pjesme Kad sam nasamo s njom prekrio je rukama lice i učinilo mi se da briše znoj, ali on je zapravo bio plakao... i brisao suze...

Gostima na koncertu se nisam nadala uopće, ali kad je spomenuo prije jedne pjesme da ju ne može otpjevati sam i da mu mora pomoći jedan pjevač iz Vinkovaca, Slavonci su podivljali, pravi urnebes! Bare je izašao i odradio stojećki (uspio je!) svoj dio pjesme Anđeo u tebi. A i publika izdržala skačući uz "žešće" pjesme sa rukama u zraku cijelo vrijeme.

Mirakul - zadnja pjesma - o njoj nemam šta previše napisati... samo jedan stih zapjevati...

Jer sve je moje njeno kao zapleteno, prokleto i sveto za mene...
Something in my bones,
something under skin,
something in her words,
it`s miracle for me,
it`s a miracle...


Nikako ne propuštati ako dođe u vaš grad!

29.08.2006. 22 h, Osijek - ću uvijek pamtiti u (pokaže na srce)
kao i svi mi koji smo bili tamo...

Post je objavljen 30.08.2006. u 19:20 sati.