Anđeo Gamalijel stajao je uz bijelo jedro rimske galije. Povjetarac sa istoka mrsio mu je zlatnu kosu, dok je gledao Lehi Manuela kako se igra s brodićima od papirusa, a on sam bijaše Gamalijelu velika igračka, no bio je ljubimac njegovog duhovnog oca Abidona, zbog svoje smjelosti. Stoga je Gamalijel bio odgovoran za Lehija o kojem bi se Abidon ponekad raspitivao.
- Sine Gami, obilaziš li još Zemlju? Jesi li skoro vidio Lehi Manuela, dičnog junaka rimskog carstva? Pripovijedaj mi što radi junak i čime je zaokupljen!?
- Časni Abidone, generalu nebeske vojske, taj vaš ljubimac Lehi Manuel, ili kako ga Rimljani zovu Marcijan Jula, potpuno je sumanut čovjek. Mačem je nasrnuo na demona Asmodeja i natjerao ga da odstupi. Iskoristio je tajni znak od četiri slova i razbio demonske legije nad starom planinom Balkan. Demoni su bili odbačeni sve do planine Bihor, gdje prebivaju krstareći noću na krilima šišmiša prokletom zemljom Transilvanijom. Na svojim kožnim krilima klize kroz Panonsku niziju duž velike rijeke, koju zovu Dunav, no na ilirsku stranu ne mogu preletjeti, jer im se oprže krila. To je zemlja Lehi Manuela i Strahimira Oreba, koji potisnuše neprijatelja iz ovih krajeva da se više nikada ne vrate na sapima svojih konja.
Abidona je obradovalo to što je čuo o svom ljubimcu, ali s nevjericom priupita: - Zar golim mačem na demona Asmodeja? Zar se ljudska sila može boriti sa nebeskom silom?
Post je objavljen 30.08.2006. u 17:04 sati.