Marketing
Budale i vjere - dječak bira subinu svijeta(Ivica voli Maricu)
Mrzim da ljudi rade budalu od mene.
Platio sam stanovitoj osobi , nazovimo ju Pčela radilica, da mi prevede priču na strani jezik. Dogovorili smo se o cijeni, i na dogovoreni dan sam joj poslao novac na račun. Prošlo je mjesec i po dana kada mi se ta osoba javila da mi je priča prevedena. Ja sam već bio na rubu živaca. To mi je bilo važno jer mi se otvorila mogućnost da objavim priču izvan okvira lijepe naše. U trenutku kada sam dobio njezin mejl već sam razgovarao sa starom da li je bolje da ju prijavim državnom inspektoratu ili financijskoj policiji. No, dobro. Prevela mi je priču. Kada sam otvorio file ugledao sam tekst koji mi se smiješio na nepoznatom jeziku. Sve je bilo super.
Dva mjeseca kasnije, danas, javlja mi se Grande Capo, urednik tih velebnih belosvetskih novina koje su se udostojile objaviti moj književni uradak i lik mi kaže dali ja mogu prevesti svoju biografiju na engleski jer Pčele radilice nema, gospođa je na godišnjem pa je nedostupna.
Whaaat!, dreknem ja na laptop. A, onda ga pomazim jer siroče nije krivo za to. Pa mu se izvinem, i naposljetku bacim na pod i izcipelarim kada već nije u stanju shavtiti svoje mjesto u svijetu.
Smiro sam se i napisao Grande Capou ovo:
I paid the Working Bee for a full translation and I intend to get the full value of my money
Nakon toga sam copy-pastea svoju biografiju u word i preveo ju na engleski.
Zbilja mrzim kada ljudi rade budalu od mene.
Biografija je bila na kraju priče. Nije ju mogla fulati. I, ako bi sada čekao da se žena javi, pitaj boga kada bi mi objavili priču. Fantastično.
Sutra mi dolazi Mrvica u posjet. Nikome nije čudno što će ona doći prespavati kod mene. Mami nije čudno, tati nije čudno, sestru tko jebe, Mrvici nije čudno(pitao sam ju), pa zašto bi onda bilo i meni čudno? Hmm, vjerojatno sam zastario, ali očekivao sam malo veće opiranje ovoj ideji jer smo se Mrvica i ja vidjeli samo jedanput u životu. Od tada pa do danas smo se čulu ohoho puta, tako da sam bio prisiljen pred sve većom ekonomskom propašću prebaciti Mrvici na vip-friends broj. Promjena je bila besplatna.
Daniela zbogom. Dobro došla Mrvice.
Sutra mi mala dolazi i imam još puno toga za napraviti.
Za početak bi trebao promijeniti posteljinu. Naime već mjesecima spavam na golom madracu, glave okrenute naopačke, poplona ispod leđa i pokriven dekom(ponekad). Jedna mi je jastuk ispod glave savinut(da ne padne na pod, jer ipak spavam na krivoj strani kreveta) , a drugi stručno presavijen ispod koljena. Od kada sam upotrijebio ovaj modus operandi sve ljepše i lakšem se zalječem u Morfejev zagrljaj. Noćne su se more smanjile na minimum. Mislim da sada imam jednu tjednu. Zakon.
Nadam se da se Mrvica neće šokirati kada vidi kutiju od šibica.
Kutija od šibica je naime moja soba.
Sami si provjerite kako izgleda.
Grande Capo me je pitao da li zelim da mi se stavi Hrvatska ili Slovenska zastava uz priču. Kao pojašnjenje, rođen sam u Kopru, dosta ljudi odavdje je. Uglavno, budući da sam u trenutucima gnjeva čvrsto odlučio da ako ikada uspijem kao pisac da neću dozvoliti da se bilo tko iz Hrvatske diči samnom kao Hrvatskim piscem.
Zašto?
Jer su me maltertirali, vrijeđali i sistematski omaložavali svaki put kada bi došao u kontkat sa nekom državnom ustanovom (škole, policija, zdravstvo). Zbog mojeg mješanog porijekla. Zbog moje religije(ateist) i zbog toga što sam iz Istre, i kao takav prikiveni talijanaš, kada sam se već jednom odgurno od rodne grude(čitaj dalje od Učke). To mi smeta. Volim svoju zemlju, volim mjesto gjde sam rođen. Ali, jednostavno ne želim da me ljudi koji su me do jučer virjeđaili i mlatili stave u svoj koš.
Gledaj što su napravili od Janice.
Gledaj što su napravili od Line Červara(ako me hrvatski građani budu to tražili, kandidirat ću se za predsjednike).
Uglavnom poslao sam liku Istrasku zasatavu. Našu lijepu kozicu na plavo zelenoj podlozi.
Onda sam se predomislio i rekao liku da mi stavi hrvatsku zastavu. Ipak živim ovdje.
Ali, ako mi ikada pokušaju gurnuti nekavu lentu u ruke(kako to malo vjerojatno bilo ), vjerujte mi da mene neće biti tamo da ju primim.
Na dokumentima mi piše da sam neopredjeljen.
Majku vam jebem fašističku.
Opredjelio sam se idioti jedni šovinistički.
Odlučo sam da neču nositi nikavu metu na leđima.
Nemam nikavu nacionalnost.
Naučite živjeti s tim.
Post je objavljen 30.08.2006. u 16:18 sati.