baš bez veze..opet jedan od onih dana kada poželim da se nisam probudila..hvata me neka depra od kad sam progledala..ma zapravo se vać par dana osjećam tako..možda zato što se praznicima sve više približava kraj..pa zapravo i prošla godine u ovo vrijeme sam se osjećala slično..a možda je istina što kažu da kad nemaš problema onda si ih sam stvaraš..
od kako sam došla doma tj. od kad je sestrična otišla pa poslije i bratići nisam ni jedan dan cijeli provela doma..uvijek se pobrinem da ako već ne odem van,bar prošetam jer inače samo gmižem po kući i provodim vrijeme na netu pa me poslije bole oči od buljenja u ekran i nakon par sati sjedenja opet moram učiti hodati..ova me plava boja ubija..mislim na zidove..u mojoj sobi..zapravo su cool jer su plavi skoro ko zastava grada rijeke..možda malo malo tamniji..
šta sam htjela reć..nemam pojma..malo sam se izgubila..mislila sam pisati o ovom ljetu,ali ne znam šta reći,od kud početi i koji bi bio zaključak svega toga..sad poslije svega dok sjedim i zamišljeno blejim u prazno ne osjećam nista..kao da nisam tu..kao da to nisam ja..kao da sve ovo oko mene nije stvarnost nego.. tako još jedan od mojih ludih snova..
pa zaprvo preksinoć sam opet sanjala neku katastrofu..neke komete ili meteore šta je znam..u glavnom kako idu prema zemlji i kako nema šanse da itko preživi..i u glavnom valjda je jedan od kometa udario u neki dio zemlje i tamo su preživjele samo ptice,ali kako više nije bilo hrane na toj strani zemlje doletjele su tu,ali tu pak nije bilo onoga (pitaj boga čega) čime se one hrane pa su se polako počele pretvarati u mesožderke i taman mi je na pamet palo šta ako počnu jesti ljude i zvoni mi budilica..eto šta televizija radi od mene..filmovi katastrofe (armagedon npr.).. emisija "u šetnju s dinosaurima".. ptičja gripa.. moja poremećeni um.. i zbog takvih snova se nikad ne uspijem naspavati..a stalno sanjam da me netko proganja i slična sranja..i onda je čudno što sam ja pospana cijeli dan..
"Ptica si probija put iz jajeta. Jaje je svijet. Tko se želi roditi,mora razoriti jedan svijet. Ptica leti prema bogu. Bog se zove Abraksas."
to je iz jedne knjige koju m je poklonila profesorica iz klavira (hermann hesse-demian)..možda ipak nisam bez veze sanjala zemljino uništenje..
jesteli kad gledali svoj život sa strane,kao da ste promatrač, a ne glavni lik u njemu..onako ko što u filmovima znaju prikazivati kad glas u pozadini kaže "ovo sam ja" i prikaže se lik..e pa uloga mog lika i nije baš zanimljiva..i imam osjećaj da mu se klimava sreća polako (ali sigurno) ruši i to zato što nema baš nekog čvrstog oslonca..
mnogi me navodni frendovi zapravo ne poznaju i vjerojatno imaju krivo mišljenje o meni..ne kažem da imaju negativno jer to ne znam,nego samo da je pogrešno..možda nemaju volje da me bolje upoznaju, a možda im ja to ne dozvoljavam jer se bojim biti povrijeđena..opet..i ovako gubim vjeru u prava prijateljstva..i pravu ljubav..sve što vidim mi smrdi kao obična laž..par puta sam pokušala naći oslonac u nekome ali svaki put bi se ta osoba izmaknula i ja bi pala i gledala u okrenuta leđa..
sad se trudim ne ovisiti ni o kome i furati svoj film (ne uspjeva baš uvijek,ali se trudim..), a bojim se biti sama u svom svijetu..paradoks koji se stalno vrti u krug..
ako sam koga povrijedila ovo ljeto (ta će osoba znati na šta mislim) žao mi je..stvarno mi to nije bila namjera i bed mi je zbog toga..
mislim da je post sad već pre dugačak, a i nisam baš pustila neku temu za komentiranje pa ni ne očekujem da je se komentira,ali sam morala to negdje napisati jer bi do kraja dana vjerojatno pukla..
Post je objavljen 30.08.2006. u 13:36 sati.