danas sam se rano probudila... opet snjala chudowista:) mallo sam se vukla po kuci do sad.. nevjerojatno kak mi se u zadnje vrijeme zna glava isprazniti od svih misli.. ko da sam cijelo jutro provela ko zombi.. besvijesno se premijestajuci s mjesta na mjesto. trebali smo ic na razredni izlet danas..al nismo zbog kishe.. i opce mi nije zao. neda mi se vracat opet medju te iste ljude, u isti prostor.. sjecam se proshlog polugodista.. proslo mi je, a da mi od njega nije ostalo ni jedno sjecanje vrijedno pamcenja.. ne volim biti medju tim ljudima, previshe je tu pretvaranja, ulizivanja, lazi.. svi smo si kao sa svima dobri i onda dodjesh doma i puknesh jer vise ne mozesh tak.. a ne mozesh ni nikom reci kai zbilja mislis jer ne mozes racunati na to da ce te itko drugi podrzati, reci svoje misljenje iskreno..
...
sto vise dozivljavam svijet oko sebe, to mozda vise shvacam da onak iskreno mogu razgovarati mozda sa samo dvije-tri osobe od svih "prijatelja" koje imam.. al svi su mi "super".. nekad mi se povraca od sveg toga.. u vecini slucajeva ipak zagovaram onu "istina bolja od svake lazi"..
zky sve sad to pisem? ionak se nisht nebu promijenilo..
i onda je najbolje bit flegma.. why fightin? pustish sve da ide kak ide shvacajuci da nisi nikakav vazan faktor u svijetu.. gledala jednom jedan film "pay forward".. i jedan profesor pita razred pun klinaca.kaj svijet ocekuje od svih njih? i oni poceli nabrajat-da budemo marljivi, pametni dobri...i onda jedan mali klinac digne ruku i veli- nista... i klinac je u pravu.. svijetu je svejedno jel si ti tu il ce te sutra pregazit kamion. pun je svijet takvih kakva sam ja, kakav si ti.. zapravo nitko nije nezamjenjiv i jedinstven.. al da razmishljajuci o tome ne padnes u velki bed ti trebaju obitelj, frendovi.. i zato su mi te "prijateljske lazi" odvratne..
skuzila sam da se u zadnje vrijeme ponasham fest sebicno.. ocekujem sve, a ne dajem nishta. uzimala ljude zdravo za gotovo.. bila sam zatvorena fest, al sam u isto vrijeme ocekivala da me ljudi skuze.. nemresh to tak.. i onda shvatila da mozda nije problem u svima njma neg mozda u meni. mozda trebam izdvojit prave frendove i posvetit se njima. lupilo me to kad me jedan frend nedavno skritiziral.. ne znam zky bas onda.. brat mi to govori vec odavno, al njega nikad nisam shvacala ozbiljno.. :)
jednom sam zamisljala kak bi bilo da imam twin sister.. i da je u svemu ja. i skuzila da bi mi ta zenska vjerojatno jako ishla jako na zivce.. i skuzila da me neke osobine koje ja imam jako zivciraju na drugim ljudima.. zato tnx svim dragim i iznimno tolerantnim ljudima kai me podnose.. smotana sam.. sve je to ok u teoriji, al polako kuzim da bum onda takve stvari morala i promijeniti.. osoba koja bi me tek upoznala vjerojatno nebi znala o cemu pricam.. al oni blizi ljudi znaju danekad fakat mogu bit hladno i zlobno stvorenje da ne povjerujesh... :)
dosta mi je..
try to change what`s wrong
Post je objavljen 30.08.2006. u 12:26 sati.