Marketing
Dođi,stranče, stajati samnom na kiši...
Sivilo iz sobe uklanjam žutom lampom dok se spremam još jedan dan izbrojati sama.
Jastuci po podu bježe od sa Nine Simone koja izlazi iz zvučnika. Dok ja tražim gumene bombone da bar malo zasladim spoznaju da me ovdjeu ulici Lava pod brojem jedan nitko ne može pronaći.
Učinilo mi se da sam noćas gledala svijet sa prozora dok su se zli jezici hranili mojim otpacima prošlosti. Vrtim pramen kosen vraćajući film gdje sam ja to bila godinama i koga to tražim a ne mogu naći. I bez suvišne filozofije točim si zeleni čaj pitajući se hoću li sutra shvatiti da sva moja postignuća mogu stati na samo jedan papir a4 formata.
Maštam o sedamdesetdrugoj i vremenima kojima sam trebala kročiti a nisam. Možda u predvorju svog sna ipak nisam trebala otvoriti vrata iza kojih se krila moja budućnost. Za što sam se ja to borila? Kad sad unaprijed znam svoj svaki neiskorišteni korak. Teško je znati što donosi sutra dok pokušavaš živjet kao većina-danas. Iza ogledala vidim jednoroge i morske konjice. Uzimam kolačić...i opet izgovaram svoju čaroliju: o tom ću misliti sutra...:-)
Post je objavljen 30.08.2006. u 12:48 sati.