Ljeto je gotovo. Konačno. Gotovo da mogu namirisati vani onu kasnu jesen. Kada je lišće u vatrenim bojama i šušti ulicama. Nema gužvi. Nema buba. Nema smrada.
Samo svježina vjetra i šum lišća. Neopisiv osjećaj.
Jutros me je uhvatila shiza za snijegom. Vidjela sam ga na tv-u i prolupala. Hoću snijeg. Hrpetine snijega. Da pada nemilice i neprestano tri mjeseca.
Da sve zatrpa, da sve postane ponovo bijelo, čisto, onako...nevino. Tada sama sebe uvjerim da je sve oke, da je svijet super a ljudi dobri. Eh, utopističko uvjeravanje. Zato neka vas i ne čudi što svaki, ali baš svaki put kresnem nosom u pod :D
Na poslu sam, ubijam se od dosade. A baterija kompica je ionako pri kraju.
Idem. Nisam ni došla da napišem nešto pametno.
eh...nije ni bitno......
Post je objavljen 30.08.2006. u 11:42 sati.