Sanjala sam daleka mjesta,
sanjala sam beskrajno more,
sanjala sam visoke planine,
sanjala sam njega!
Odveo me u duboku i mračnu šumu...
i ostavio me tamo, samu i prestrašenu.
Svaka minuta je bila strašnija,
svaki dio moga tijela je drhtao...
svaki zvuk, čak i onaj najdalji, smetao mi je,
bio je preglasan...
oči su mi bile pune suza...
priviđale su mi se stvari i užasni prizori iz prošlih života...
iza sebe sam osjećala nečiju prisutnost,
stavio je ruke na moja ramena...i grlio me sve jače i jače dok nisam počela krvariti...
nie prestajao...
osjetila sma zadah smrti na vratu...bio je leden...prožimao mi je u kosti...
srce mi se stezalo kao da se suši...
znala sam da je to kraj...
osjećala sam slabost...
pala sam na tlo i po posljednji put sam vidjela zvjezdano nebo...
morala sam sklopiti oči...
Post je objavljen 30.08.2006. u 10:43 sati.