Ovo je posljednji rođendan prije klišea. Znate, prije one užasne TRIDESETE. Prije velikih 3-0 još se mogu pretvarati da sam užasno mlada, da je cijeli svijet moja naranča, da je predamnom milijun mogućnosti tralalala. Zapravo, ako ćemo iskreno, danas sam postala svjesna činjenice da je to as good as it gets.
Nisam nikad baš brijala da ću biti nekaj i netko prije 30. Ok, lažem. Bila sam skoro pa uvjerena da ću diplomirati davno prije. I magistrirati. I kajjaznam kaj još na -irati. Ispalo je da sam i vozački položila tek prije 10 mjeseci (i u tom vremenu uspjela razbit maglenku, ogulit vrata, sjebat felgu, a čini se i nešto po imenu poluosovina), da me do diplome dijele tri velika praska i jedna Bologna, da ništa iz čega se dobiva diploma nisam -irala.
Ali zato jesam diplomirala:
- iz apsolutno jezivog odabira prijatelja. Mislim da bih si ja za best frenda odabrala križanca Al Caponea, vlč. Sudca i Srđana Mlađana. Spol nije toliko bitan, usredotočimo se na osnovne karakteristike. Bad, bad Leroy Brown...
- sakupljanje kretena (čitaj: onih koje nitko ne voli). Konačno postajem svjesna da, jebo individualnost, apsolutnu ljubav i silazak boga na zemlju u vidu & obliku nas malih homo sapinensa, ako postoji osoba koju nitko nemre smislit, za to postoji i valjan razlog. Amen sisters, haleluiah brothers, rahatli has seen the light.
- također sam ponosni nositelj crnog pojasa dvajsedmi dan iz jebanja rahatli u zdrav mozak. To vam je zapravo čista znanost. Recimo, većina ljudi se iz iracionalnog loopa u koji se upetljala, ispetlja racionalizacijom događaja koji je doveo do iracionalnosti. Ja ne. Ja uspijem racionalizirati iracionalno tako da se ono doima kao jedino realno i razumno rješenje. U zadnje vrijeme nekako promišljam da to baš i nije jako zdrav način življenja. Praise the lord!
- a krećem se prema magisteriju iz autizma, asocijalnosti i nedruželjubivosti prema ljudima koji mi nisu ama baš ništa krivi. Tu bojim se nemrem niš. It's just me, i'm just opscene.
S mojih dvajsdevet - ako me sat ne vara - upravo navršenih kuki, puno sam prestara za neke od stvari o kojima sam maštala:
- da postanem doktorica.
- da postanem astrofizičarka.
- da postanem pilotkinja.
- da naučim virtuozno svirat akustičnu gitaru.
- da naučim virtuozno svirat saksofon.
- da ispirsam obrvu a da to ne izgleda debilno.
- da ekšuli nosim jebenu minicu bar jednom u životu.
- da postanem pjevačica narodne glazbe kao ona s kojom se Mavrović đorao u Mjenjačnici.
- da odem na Tibet i postanem zen majstor.
- da preselim na Sao Tome & Principe.
- da u New Orleansu izučim voodoo.
- slikam se za playboy
Nije stvar godina, ali je mrvu prekasno za:
- eksperimentiranje s halucinogenim gljivama
- eksperimentiranje s opijatima in đeneral
- threesome
- tetovažu "Jesus saves" na ramenu
- pločicu s imenom i adresom oko vrata, za slučaj da sam prepijana da se sjetim
- slikam se za playboy
- prehranu baziram isključivo na ugljikohidratima
- pišem sevdahe u slavu cigareta
- to da pričam ko bed blu boj s trešnjevke
Sve u svemu, sretan meni moj 29. Hoću reći, prvi 29. rođendan.
Post je objavljen 30.08.2006. u 00:15 sati.