Marketing
Guilty pleasures
Predrag mi engleski jezik ponekad ima super izraze kakve je u još dražem mi hrvatskom teško ili pak nemoguće tako jednostavno prenijeti. Jedan od takvih je i "guilty pleasure". Jedan od mojih guilty pleasures oduvijek je bila pop-glazba, i to of the worst kind – emtivijevskog tipa (grrrozno!). Preciznije, glazbeni spotovi.
Još draži guilty pleasure mi je primjena svega što su me naučili na faksu na ove trivijalne uratke, npr. naratološka analiza "Heartbreak Hotel" Whitney Houston (who's with me? 
). Brzo sam naučila da, iako je moguće legitimno teorijski promišljati popularnu kulturu, opet postoje sustavi vrijednosti koji vas nekako na kraju opet vrate na opreku visoka/niska kultura. Pisati članke o B.B. Kingu ili Clashu je OK, ali Britney već ide malo teže. Ili, ako baš hoćete, pročitajte DeLillov "White Noise", gdje, pričaju tako dva sveučilišna profesora, i jedan kaže drugom (parafraza): "You know, there are full professors studying cereal boxes here". Znači, treba paziti jer odaberete li krivu zvijezdu, možda ste zauvijek zapečatili svoju akademsku karijeru. S druge strane, dogodi se da i etablirani teoretičari zabrazde u nepoznato pa dobijete jednog Fiskea koji misli da je Madonni Madonna umjetničko ime i onda razrađuje razloge zašto je ona smišljeno uzela takav pseudonim - ! Baš je tricky ta popularna kultura...
Uglavnom, guglam ja tako neki dan u potrazi za Kelly Osbourne (OK, take five to roll on the floor and laugh.. Gotovi? Idemo dalje.) i bilo kakvim ozbiljnijim tekstom o njezinom spotu za pjesmu "One Word". Zašto? Zato jer je spot napravljen u stilu film noira, odnosno, ni manje ni više, u stilu Godardova "Alphavillea" iz 1965., koji je pak iznjedrio hrpu drugih filmskih motiva i postupaka... Npr. famozni Hal iz Kubrickove "Odiseje 2001." je derivat upravo Alphe, računala koje upravlja Alphavilleom. Tekst nije previše impresivan, ali pjesma je dosta fini elektro-pop, a ima i remix verzija Chrisa Coxa (privatna digresija: svojedobno sam prevela članak o elektronskoj glazbi određenog Christophera Coxa – could it be the same person? Nisam dalje istraživala...), uglavnom nema veze sa gospođicom Shut-up Kelly Osbourne. Nisam otkrila otkud Alphaville u njezinu spotu, ali je navodno to bila njezina ideja, kao što nisam otkrila ni ono zbog čega sam započela potragu, a to je čija li se ono fotografija u spotu nonstop prikazuje... Imam osjećaj da bih dotičnog gospodina značajnog pogleda u naočalama i mantilu trebala prepoznati, ali ja baš nisam nikad bila dobra u povezivanju imena i lica poznatih ličnosti, npr. pisaca. Neki dan se ja tako igram pogađalice sa TV kalendarom, ono kad izbace nečiju fotografiju a onda vam kažu tko je to te je li umro/umrla (mada je u 95% slučajeva umro) ili se rodio/la na današnji dan. I bila sam apsoštrumpfno uvjerena da se radi o A.G. Matošu, a ispao je Josip Kozarac... Dam pet kuna svakome tko ih može razlikovati!
Update o odlasku na studij: riješen smještaj. Sutra se plaća školarina. 13 days to go.
U jednom od budućih postova: o spotovima na temu hladnog rata i željezne zavjese iz ranih osamdesetih...
Post je objavljen 29.08.2006. u 22:54 sati.