Marketing
A CASE OF PSYCHOSIS AND SMART MANIPULATION
U mojoj ulici ima jedan tip kojeg svi moji prijatelji i ja znamo pod imenom Psihotičar. Nismo mu uzaludno dali takvo ime jer on se zaista ponaša malo (čitaj: jako) čudno. 
Doseli se u novo izgrađenu lijepu zgradu i mislim da živi sam, pa naravno kad ni vlastita majka ne bi htjela živjet s njim. Ima nekih 25 - 26 godina, studira medicinu (sad barem znam tko nabavlja trupla za mrtvačnicu na faxu). Uvijek, ama baš UVIJEK nosi jedne te iste crne hlače i ima hrpu prugastih Lacoste majica koje kombinira na to. Istina, ima love 
, ali nema prijatelja. Možda ima 2, ali i to je previše. Često sjedi u mom obližnjem kafiću i časka s konobarom koji je uljudan s njim samo zato što mu je Psihotičar the best customer tj. živi od njegovih posjeta kafiću. Ali što je najčudnije, uvijek kad prolazi ulicom, napadno pilji u nas. Ja sam naime prva koja je uočila njegovo čudno ponašanje još prije nego što su moji prijatelji skopčali da taj tip opće postoji. Prvi put u životu, srela sam ga u gradu i skopčala da napadno pilji u mene. Kao svaka normalna cura mislila sam da imam zamrljanu majicu pa mu je to zapelo za oko i brzo sam provjerila da se nisam zamazala s nečim, ali kad ono - ništa! On jednostavno ide i pilji! 
Pa to u životu nisam vidjela! A kasnije smo moji prijatelji i ja već počeli napadno piljiti u njega i nakon nekog vremena smo se toliko razbahatili da bi svi pukli od smijeha kad bi ga vidjeli kako ide ulicom. Čovjeku je već toliko neugodno da ne zna gdje bi gledao kad nas vidi na ulici pa zuri u zrak i kajaznam, broji muhe!? A mi smo inače tako dobra dječica (čitaj: susjedi iz pakla a.k.a. your worst nightmare 
)... I sad si postavljam pitanje: bi li on bio tako čudan, rastresen i prestrašen da ga ja nisam primjetila i predstavila društvu kao poremećenu osobu? Gorit ću u paklu zbog tog, zar ne? 
Ali kad bolje razmislim, baš sam vraški dobar manipulator... 
Post je objavljen 29.08.2006. u 21:12 sati.