Marketing
jednom ću napisati priču. pravu priču.
onu koja je veća od misli, veća od riječi.
a sada?
sanjam kišne kapi što dodiruju prozor kuhinje.
sanjam pogled u nebo i sitne kuglice što se kotrljaju po drvenu stolu.
ujutro ustajem, pijem kavu.
nesvjesna svojih koraka i pokreta rukama. nesvjesna rumenih obraza jezivih lutaka na crno-bijelom plakatu.
kiša i dalje pada.
tišina upija šum starog hladnjaka.
palim radio. zatvaram vrata.
sada više nema vjetra, nema šuma. samo ista pjesma. žao mi je, ne mogu se sjetiti riječi.
netko dolazi.
ne primjećujem, nisam svjesna. pusti me, nisam ovdje. odmahujem glavom i spuštam pogled ne stare novine. prije koliko godina je to bilo?
dodirujem listove prstima koji upijaju crnu tintu. više se ne zaustavljam.
još nisam budna. ne razmišljam.
šalica je presjekla zrak. dotakla je pod. sitni komadići. krhotine.
sada sam budna.
gotovo je.
Post je objavljen 29.08.2006. u 19:57 sati.