Marketing
Nisu bitne rijeci... bitno je otvoriti oci.. jednom... nije bitno kad...
od subote ujutro doma sam bila jako rijetko, tako da mi ne zamjerite sta vas nisam komentirala. u subotu ujutro ustala sam jako zivcana, jer cim sam otvorila oci vidjela sam poruku na mobu. idem je ja citat i kad sam dosla do kraja, popizdila sam. frend mi je poslao poruku da vjerojatno nece bit mjesta za zminj. bila sam uvjerena da necu naci prijevoz i da cu te divne lijepe subote, koja je tako divno pocela, ostati doma. onda mi je mama dosla u sobu i pitala me ako bih isla sa susjedima s brodom na cres. nekako bezvoljno ipak sam pristala. popodne sam bila na cresu i bilo je ok. kad sam dosla doma, pricala sam s martinom na telefon, kad mi ona govori: cekaj, dosla mi je poruka, zovi me za minutu. zovem je ja za minutu, a ona mi govori: Sara je rekla da ide u zminj. ajde, dodi kod mene i pozuri da ne bi ona slucajno ranije dosla. Kad mi je to rekla, ja sam pocela skakat po sobi od srece, ali doslovno skakat. onda sam lijepo starcima priopcila sretnu vijest i rekla starom da me odmah vozi u Vozilice. i tako, na putu za zminj na radiju su pustili jednu pjesmu koja mi je skoro suze natjerala na oci: Let 3 - Dijete u vremenu. ''Nisi me voljela u ono vrijeme, a ja sam zelio samo jedno... Sad kada nismo vise mladi ko nekada, dodi da ostarimo zajedno...'' Dosli smo u zminj, jedva smo se provlacili jer je bilo preeeevise ljudi. nasli smo Gorana i bilo je preeeedobro. to mi je bio najbolji izlazak ovo ljeto. istina, spavala sam skoro 2 sata (da naglasim, nisam bila pijana, nisam popila ni zljuk neceg alkoholnog, samo sam bila kronicno neispavana), negdje od 2 do 15 do 3 i poslije od 15 do 4 do 15 do 5. bila bi ja jos spavala samo sam se morala probudit kad sam skuzila da mi se nesto tesko preko 75 kg naslo na lijevoj nozi (da, lijep nacin budjenja, sjedni nekome u krilo). jedino sta sam se pitala je bilo da li cu doci ziva doma, ne pitajte zasto. ne zbog voznje, bez brige. vani je bilo zima za riknut, jedno vrijeme sam imala na sebi cak dvije majce na duge rukave i svejedno mi je bilo zima. ali zato sam od 1 nadalje cijelo vrijeme bila u autu, osim kad smo martina i ja isle po cevape. stvarno mi je bilo dobro. dobar izlazak se temelji na dobrom drustvu 
kod martine doma smo dosli u 15 do 6. nismo isle sa sarom doma, jer je ona isla oko 1, nego smo si tamo nasle prijevoz. a inace, u 5 i pol sam bila u obilasku Tupljaka. ne pitajte previse.
U nedjelju je bila fijesta u Tupljaku (ne pitajte me gdje je to, to morate znati). Da, i tamo sam bila, samo do 3 sata jer ovaj koji nas je vozio je u 7 morao na posao.
Shvatila sam neke stvari... shvatila sam da neke osobe jos uvijek imam u zivotu i da se mogu osloniti na njih.. i jako mi je drago zbog toga. pogotovo mi je drago za jednu osobu. shvatila sam i da postoje ljudi koji su vrijedni mojih zivaca i moje ljubavi, a i da postoje oni koji ne zasluzuju ni to da ih pogledam. jer pravi prijatelj ili prijateljica ti nikad nece reci nista od onoga sta sam ja morala slusati... moze izgubiti zivce s tobom, ali potpuno smiren nema ti pravo govoriti svasta i spustati ti. zapravo, ima pravo, svatko ti ima pravo reci bilo sta, ali onda ti to nije prijatelj. po tome se pravi prijatelji razlikuju od onih koji to nisu. pravi prijatelj ce uvijek biti uz tebe.
evo, ipak cu zapamtiti nesto lijepo od ovog ljeta, ove dvije feste. onu u zminju cu pamtit kao najbolji izlazak ovo ljeto. a vjerojatno ce i martinini doma zapamtit mene, buduci da sam 2 noci spavala kod nje i da su me morali trpit od subote navecer do ponedjeljka u 1 popodne.
drago mi je da sam se nakratko maknula iz labina, a pogotovo mi je drago da nisam bila vani u rapcu. jer svaki izlazak tamo je bez veze izgubljeno vrijeme.
mislim da sam rekla sve sta sam htjela... koliko god me neke stvari i dalje ubijale, koliko god se lose osjecala, koliko god suza teklo, drago mi je da sam shvatila da neki ljudi nisu vrijedni mojih zivaca. barem dok imam uz sebe one koje trebam... nemam sve, ali cijenim one koji su tu..
Post je objavljen 29.08.2006. u 14:23 sati.