Kada su svi otišli iz spavaonice obukao sam se i sišao u dnevni boravak.Vidio sam da su svi polako odlazili na doručak.Ja sam bio zadnji.Zadnji sam i ušao u blagovaonicu.Već su gotovo svi sjedili kad sam došao.Dok sam hodao do stola,svi su gledali u mene i šaputali nešto.Došao sam do stola i sjeo na njegov kraj.Neki klinac koji je tamo sjedio,prestrašeno me pogledao i brzo se premjesti.Tijekom jela netko bi me pogledao,ali bi brzo okrenuo pogled,kao da me se boje pogledati u oči.Nitko nije ni riječ progovorio sa mnom.
Nakon doručka došlo je vrijeme za prvo predavanje.Imali smo povijest magije.Ušao sam u učionicu i sjeo u zadnju klupu,naravno,sam.Tada je kroz ploču ušao prof.Binns.Prvo je počeo temu o OČI-ma,a onda nastavio o povijesti.Mene,kao novog učenika,nije ni spomenuo,što mi je odgovaralo.Pratio sam prvih 5 minuta,ali onda mi je koncentracija popustila.Počeo sam crtati neki grafit po pergamentu.Kad sam ga dovršio,malo sam razgledavao po razredu.Neki su pričali,neki igrali igre na pergamentu,ali profesor se nije obazirao na to nego je monotonim glasom nastavio svoju pripovijest.Još uvijek sam gledao po razredu i uhvati pogled neke cure.Imala je crnu kosu i predivne oči crne boje.Smješkala se i pričala sa curom pored nje.Kad sam joj uzvratio osmijeh,brzo je okrenula pogled prema prijateljici.
Nakon povijesti magije imali smo čarolije.Kao i na povijesti sjeo sam u zadnju klupu.Učinilo mi se da bi ovo moglo biti zanimljivo predavanje.
Za razliku od prof.Binnsa,prof.Flitwick me spomenuo:
Prof.Flitwick:Dakle,kao što već svi znate,ove godine smo dobili novog učenika Lucasa Riddlea.Ustani Lucas i predstavi se razredu.
Svi su se okrenuli i gledali u mene.S usiljenim osmijehom na licu sam ustao.
Ja:Profesore,ja zbilja mislim da to nije potrebno...
Prof.Flitwick:Pa da, imaš pravo.Sigurno ste se već upoznali.
Samo sam se nasmiješio i brzo sjeo.Pogledao sam Harryja koji je izgledao pomalo ljutito,jer sam se lako izvukao od vjerojatne sramote.
Nastavak predavanja nije bio loš.Učili smo jednu čaroliju koju ja već znam jer sam je naučio u Durmstrangu.Ali bilo je dobro jer sam "zaradio" 10 bodova za Gryffindore jer mi je čarolija uspijela od prve.Harry me gledao mrkim pogledom,cura koja je bila najpametnija na godini (saznao sam da se zove Hermiona) malo me čudno gledala,a neki su mi se, pa, pomalo divili,jer to nije baš laka čarolija.U mnoštvu pogleda opet sam uhvatio pogled one cure koja me gledala i na povijesti magije.
Došlo je vrijeme ručka.Opet sam sjeo na kraj stola.Jeo sam i razmišljao o svemu što se do sad dogodilo.Mislio sam, dobro je prošlo.Nisam se osramotio (osim onoga na čarolijama) i zaradio sam 10 bodova za Gryffindore.Bio sam čak i sretan.Možda sam se čak i zaljubio!
Ali bilo je predobro da bi tako završilo...
Post je objavljen 29.08.2006. u 14:29 sati.