Glava mi je tempirana bomba u bas bubnju...Ne otkucava. Ova glava-bomba manijakalno lupa. Bez prestanka. Svaki tren bi trebala eksplodirati. Išćekujem, išćekujem ali ništa. Jedino što se događa je da ona neprestano lupajući odbrojava u nedogled.
Kapci su mi teški čelični oklopi koji, kao da su davno korišteni, škripavo se i polako podižu i spuštaju i svi moji napori jedva pomažu.
Zvukovi su čudni...Onako podmuklo zvečavi. Kao hrpa cvrčaka u loše zvučno izoliranom ormaru. Zvukovi su konstantni, izluđujući. Zatomljuju sve ostalo. Uši će mi se razletiti kao maslačak. Doći će netko ili nešto, nježno će puhnuti, a moje će se uši polagano, nečujno, bezbolno i jedva primjetno raspršiti u hiljade dijelova i zaploviti kroz prostor.
Post je objavljen 29.08.2006. u 13:54 sati.