Zbijene večeri među oblacima.
Posjećujem nebo i pružam im ruku.
Slova bježe po zidovima
Razlivene zelene boje.
Komadi mjeseca plutaju u plastičnim čašama
Skakućem po pretankoj liniji
Među horizontima
Hvatam izdahe samoubojica
/ kada je presvijetlo zaboravim na bol /
Traže osmjehe u lokvama
Mutne poglede
Pogrešno začešljanu kosu
I planirane osmjehe
Razbijeno vrijeme
U razmacima sreće pušteno
Prebrzo
Nestaje na krivudavim cestama mraka
Snovi vrište
A ja ne čujem ništa
Do slomljene hladnoće
Na njenim ramenima
Suze na drvenom stolu
Bijes
I tuga
u razmazanom ružu za usne.
Tri gušterice na zidu
Preskaču jedna preko druge
leah
Post je objavljen 29.08.2006. u 13:41 sati.